Mogu li direktori visočkih javnih ustanova, bahato, aroganto, bez osjećaja odgovornosti provoditi svoje hirove i vrijeđati inteligenciju nas građana svojim postupcima? Očigledno mogu! Mogu li to isto raditi članovi upravnih i nadzornih odbora javnih ustanova, koji bi, da je sreće, njih kontrolisali i štitili javni interes? Naravno da mogu! Izgleda da, osim ubiranja paušala, niko nema želje, volje, pa zašto ne reći i hrabrosti da se napokon umiješa u svoj posao i opravda sredstva koja nezasluženo inkasira.
U prošlom dijelu priče u nastavcima pod naslovom „Šta se dešava u visočkom muzeju“ objavili smo informaciju koju je upravljačkim tijelima visočkog muzeja proslijedila osoba koja je na svojoj koži osjetila primitivizam i nekulturu u manirima djelatnika ustanove kulture. Nisu reagovali ni na prijavljene neregularnosti u radu ustanove, kao i prijavljeni mobing i zlostavljanje uposlenika od prije dvije godine, a koji traju mnogo duže.
Na sve te informacije i prijave koje su im proslijeđene nisu se udostojili niti odgovoriti, a da ne govorimo o poduzimanju aktivnosti u cilju utvrđivanja pravih razmjera slučaja, te prevencije štete. U nastavku objavljujemo dokument kojim ih se poziva na akciju koja bi za rezultat imala odgovor na nesuvisle i štetne kvalifikacije kojima u udbaškom maniru nepoželjni se pozivaju u policiju bez bilo kakvih dokaza.
Hoće li se neko konačno razbuditi i umjesto sijelskih i familijarno/stranačkih metoda konačno početi da štiti javni interes ili će se i dalje raditi na zataškavanju svega vidjet ćemo, najdalje do 2016.godine.