Iako nekada poznata i po svojim brojnim vodenicama i mlinovima, rijeka Fojnica je danas ostala sa samo jednim aktivnim mlinom, koji se nalazi u selu Buci nedaleko od Visokog. Mlin star više od stotinu godina i danas je u pogonu, i danas se okrene kamen koji melje žito, iako se nekada okretalo svih pet koje mlin ima i koji su i danas ispravni. – Vodenicu je kupio otac mog svekra Nezira od tadašnje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a kako nam je svekar pričao, vodenica je tada bila pod kontrolom snaga sigurnosti koje su pratile koliko žita uđe i koliko samljevenog izađe iz mlina. Bilo je to i vrijeme kada je mlin radio 24 sata, a ljudi konjima dovlačili velike količine žita. Ipak, pojavom modernih mlinova potreba za ovim klasičnim je skoro pa nestala – priča nam Milica Džafić, koja je kao nevjesta porodice Džafić, nakon smrti supruga i nakon što svekar više nije mogao da radi, odlučila nastaviti ovu stogodišnju tradiciju sa svojom djecom. Danas vodenica više služi kao muzejski eksponat, iako se desi da dođu ljudi koji žele samljeti žito i dobiti prirodno brašno, koje je mnogo slađe od onog iz industrijskih mlinova. – Danas se rad sveo na nekoliko kilograma žita i kukuruza, ljudi dođu i donesu, mi sameljemo i na taj način ispunimo želju mušterije. Nekada se plaćalo 10 posto od samljevenog, a danas se desi da se ne može ni naplatiti. Za vrijeme rata je vodenica radila kao nekada, ljudi su donosili sve na što bi naišli, od žita, kukuruza, pa do graha, graška i riže, odnosno mljeli su sve ono za šta su mislili da može služiti u prehrani – prisjeća se Milica.
Tradiciju vodenice na rijeci Fojnici staru više od stotinu godina Milica će i dalje održavati sa svojom djecom. Nažalost stari običaji i zanati izumiru, tako da nisu sigurni hoće li neko tradiciju i nastaviti poslije njih, a vodenica i mlin na Bucima kod Visokog i dalje će, sigurno i narednih mnogo godina, privlačiti pažnju svih onih koji prolaze ovim putevima, kako svojom ljepotom, tako i pozicijom na kojoj se nalazi.