Dok je u mašti imala svijet ispred sebe. Dok je zamišljala svoju ljubav. Dok je gradila budućnost, neki oštar zvuk zaustavio je dah. Danas ima svu slobodu u svojim rukama, danas je više nema među živima. Vjerovatno sanja, voli i gradi svoju bućnost na nekom boljem mjestu. Ovdje ljudi više ne žive. Bježimo od metka i svaki dan je sve bliži i bliži!!!
Ponovo će štampa biti ispunjena raznim naslovima o Gazi. Evropa će se ponovo kajati, što nije napravila intervenciju i zaustavila vatru. Svi ćemo se pitati, zašto je to tako moralo da bude? Hoću da kažem, nikada više majka neće vidjeti oči svoga djeteta. Neće je moći dozvati u hladnoj noći, neće joj moći šaputati na uho bajku. Jednostavo sve se može uraditi, ali čovjek uvijek kasni…
Imamo živi prijenos rata. Čekaj, kako to ružno zvuči? Kao da utakmicu gledamo. Gledamo utakmicu u kojoj se goloruka djeca bore protiv teških granata, tenkova, proektila. Gledamo i šutimo. Šuti Evropa, šuti Amerika, šute Ujedinjene nacije. Šuti cijeli svijet.
Sramota je što ona više neće svojim rukama zagrliti majku. Što je majka neće moći ljubiti. Otac će od tuge ostariti, majka zanijemiti. Sestra i brat će pustiti suzu kad se sjete njenog osmijeha, a ja ću da psujem. Šta se to u čovjeku probudi? Šta je to malo dijete skrivilo?
Šuti, šuti, šuti, šuti, šuti, šuti, šuti. Plači, plači, plači, plači, plači, plači, plači. Stidi se! Evropo, Ameriko! Pred suzama majke, koja kopa svoje dijete prije sebe. Pred suzama oca, koji besmoćno jauče. Pred mojim očima. Opravdanja nema! Sa sebe ne možeš ovaj grijeh da opereš, ne možeš da kažeš da nisi znala, vidjela i čula. Krik se čuje do neba, a na nebu milion malih svijeća. Duša malih djevojčica i dječaka, čiji su snovi prekinuti tvojim projektilima koji sijaju strah.
Teško je više riječima opisati tu bol. Teško je nešto reći, a da ne opsujem. Neću, nego ti ovako kao gospodin želim da kažem. Koliko ste moćni, tako ste mnogo mali. Snaga se ogleda u moći zaštite, zaštite malih ruku, koje mijenjaju svijet. „Sve se može, kad me male ruke slože“. Te male ruke sijaju gore na nebu i mole se za mir, za nas, da svima bude dobro. Male ruke ne znaju da mrze, one vole, mole se za sve nas, da spustimo puške i volimo se. Majku mu, pa zar je bitno šta je moje, šta tvoje.
Zar je ograda kriva za smrt hiljade malih ruku koje na nebu skidaju okove i mole za nas istrošene duše…
Gaza, gdje se krv dječija prosipa, da se zadovolji potreba Evrope, Amerike i cijelog svijeta, da pokaže kako je jadan i siromašan kad diže ruke na dijete!!!