Upravo takva, malo čudna, malo vesela vijest, stigla je prije nekoliko dana. Korporativna (je l’ se tome tako kaže) medijska firma Agencija Anadolija, izvijestila nas je kako je u Kozarcu kod Prijedora, izvjesni Jusuf Arifagić, pozitivan primjer kakav se rijetko sreće. Poduzetni i dovitljivi Juka, naime, nedaleko od Prijedora drži farmu norveških krava, koje žive ne samo u vrhunskim higijenskim uvjetima, već i u posve neobičnom, modernom stilu: krave spavaju na udobnim prostirkama, hodaju po lateks spužvama, te slušaju klasičnu muziku i sevdalinke. U štali su postavljeni i ventilatori, moderni sistem za rasvjetu, a krave se i redovno kupaju. Svaka krava ima svoj pasoš kao i potpunu dokumentaciju u kojoj su navedeni njen otac, majka, djed, nena, kćerka, sin…
I taman sam počeo smišljati kakvu prigodnu situaciju, recimo onu u kojoj nena krava maloj teladi “gura” nešto bajramluka u ruke, ili vic u kojoj dvije krave veselo piju Courvoisier ili kakav drugi francuski konjak, i polako, “usitno” muču Beethovenovu devetu, ili sevdalinku Haj, vino piju dva mila jarana, kad, ne lezi vraže, odnosno kravo, eto vijesti da je na izborima u Turskoj pobijedio Reccep Tayyip Erdogan. Mediji su, to ste, asli, primijetili, u nas vrlo revnosni u nebitnim stvarima pa uredno nominiraju turskog velikodostojnika sa dva “c”, i “y”, baš kao da u nas nekoliko stotina godina imena Redžep i Taib nisu domaća, ali besposlen pop i jariće, odnosno goveda krsti, rekla bi narodna poslovica, pa nam sad eto valja odgonetati i imena koja oduvijek znamo, ali – aferim. Elem, lider partije AKP, osvojio je više od 51 posto glasova, što jeste visoka pobjeda, ali nije baš tako veličanstven trijumf kakvim ga je ispočetka predstavljala Anadolija.
Sad gledaj, lafčino
Bilo kako bilo, analitičari smatraju da je Redžep (i Taib, bezbeli) i ovu, kao i posljednje tri pobjede njegove partije shvatio kao put u daljnju desekularizaciju zemlje. Na krilima visokog privrednog i ekonomskog rasta u posljednjih je dvanaest godina promijenio unutarnju politiku države, u najvećoj mjeri izmijenio sliku političkih odnosa i snaga unutar Turske, te nastavlja mijenjati njezinu vanjsku politiku. Oni koji vide malo dalje, i misle da znaju o čemu se radi, tvrde da je ovo početak ustavnih promjena, u kojoj će, u osnovi protokolarna predsjednička funkcija, biti promijenjena u autoritarnu izvršnu vlast koja će imati kontrolu nad svim državnim instrumentima moći. Sve dok Turska svake godine bude bogatija, opozicija protiv njega neće imati nikakve snage, njegovi će ga birači podupirati. Erdogan, za kojeg se cijeni da mu je glavni cilj razgraditi naslijeđe Ataturka, dakle, želi krenuti s one tačke s koje je prije devedeset godina krenuo sam Mustafa Kemal: s tačke apsolutne, centralizirane moći u kojoj je jedan čovjek, zapravo, sve.
Na Erdoganovu pobjedu su se “upecali” razni uzorci: on sam je u govoru zahvale rekao da “nije pobijedio samo Redžep (normalno, i Taib) Erdogan, nego volja naroda i demokratija, te volja naroda”. “Danas je”, kaže Taib (i Redžep) “pobijedila nova Turska, liderska, napredna Turska. Ali ne samo Turska, danas su pobijedili Kabul, Bejrut, Sarajevo i Skoplje. Danas su pobijedili Damask, Ramallah, Gaza i Jerusalem.”
Da je tako, samo tako, i nikako drukčije potvrdio je Bakir Izetbegović, poručivši da je njegova pobjeda, zapravo, naša pobjeda. “U Kairu, u BiH, diljem islamskog svijeta milijarde ljudi se moli za tvoje zdravlje i tvoj uspjeh. Pobijedit ćeš sutra i doći do konačne pobjede.” Bakir je još jednom pokazao kako je njegov osnovni politički habitus zapravo (vječita) potraga za (rahmetli) babom, koji mu je ostavio kuću s kojom baš i ne zna šta bi, pa mu se valja, “kao i milijardi muslimana” ugledati u Redžepa Taiba, tog suro(vo)g mirotvorca i prijatelja Bosne, protiv kojeg demonstriraju progresivne snage u Turskoj.
Viso(č)ka škola
Ali, čini se da se pobjedi, od svih pobrojanih tačaka na kojima žive muslimani, najviše obradovalo – Visoko. Opet nas je, a ko bi drugi nego Anadolija, izvijestilo da je grupa od 45 Visočaka došla u Tursku kako bi čestitali Redžepu (i Taibu, što ste sitničavi) pobjedu na izborima. Demokratijom do izluđenosti oduševljeni Visočaci poručuju: “Željeli smo da premijer Reccep Tayyip Erdogan bude izabran za predsjednika Turske. Pomno smo pratili izbore. Mnogo volimo premijera Reccepa Tayyipa Erdogana. On je veliki lider kao što je to bio i rahmetli Alija Izetbegović. Bosna i Hercegovina podržavala je Erdogana.”
Oni su bili u Ankari za vrijeme izbora, čestitali mu i slikali se s njim. Uredno smo izviješteni kako je grupa posjetila grad Edirne na povratku iz Turske, a niko ni mukajet o tome je li Redžep (i Taib, dobro, ba, više) obećao “vratiti” pomalo zaboravljene piramide u vis(oč)ku dolinu (marifetluka), i hoće li Turska nastaviti graditi aerodrome koji je u svom avijatičarskom zamahu onomad krenuo graditi veliki logističar i vizionar Hasan Čengić. Napravi li Erdogan te dvije stvari za Visoko, nema nikakvog razloga da ga čaršija kože i trgovine ne proslavi kao najvećeg čovjeka u povijesti, većeg i od samog Semira Osmanagića. Redžep, i Taib, normalno, dva su oka u glavi današnjeg Visokog, tog centra čiji građani iskazuju takvu političku svijest.
Klima i zvučnici
No, vratimo se mi početku ove priče: hotelu za krave u Kozarcu. Taj uzgojno selekcijski centar za norveško crveno goveče, prvi je takve vrste u Jugoistočnoj Evropi. Osim Norveške, nigdje nije moguće naći čista grla norveškog crvenog govečeta. Domaćini ističu da krave “u principu spavaju na lateks madracima”, (šta li je s onim kravama koje nemaju principa?) i kreću se po gumama koje su postavljene na podovima. Krave imaju i klimu: svaki put kada temperature bude oko 20 stepeni Celzijusa istog momenta se aktiviraju ventilatori koji su postavljeni u štalama.
Inače, otvaraju se i zavjese postavljene na prozorima štala ukoliko ne odgovara količina svjetlosti. Sve su to parametri koji direktno utječu na zdravlje krave, njenu plodnost, dugovječnost i broj telenja. U štalama su i zvučnici vrijedni oko 30.000 KM. Nauka je, naime, dokazala da je ambijent za krave vrlo bitan radi količine i kvaliteta mlijeka, njene dugovječnosti, zdravlja i ostalog. Muzika na njih djeluje vrlo umirujuće. Domaćin Arifagić je shvatio da su Norvežani maksimalno investirali u nauku i dobili su kravu koja danas dnevno daje više od 25 litara mlijeka. Oprema u štali je plaćena oko dva miliona konvertibilnih maraka, sakupljena je iz nekih šest zemalja svijeta, a do sada je u projekat investirano oko deset miliona konvertibilnih maraka..
I tako, dok se iz Norveške finansiraju ovakvi projekti, naš se narod kune u Redžepa Taiba. Jedino zajedničko i dobro u sve ove tri priče, o Kozarcu, o Izetbegoviću i o Visokom je da, fala bogu, i na pitanju – zasad ne fali goveda. Ni ovakvih, a bome ni onakvih. Sve dok je nama Redžepa. I Taiba.
Radiosarajevo.ba/Visoko.co.ba