U islamskom kalendaru ima jedan posebni mjesec, mjesec Ramazana. Ko iole zna o islamu, ili je musliman, zna da je to najsvetiji mjesec od svih, i da je to mjesec posta, ibadeta, traženje oprosta, učenje Kur'ana, uglavnom povratak vjeri i dragom Bogu što je više moguće. Onaj koji se okoristi ramazanom kako treba, može se smatrati sretnim čovjekom, i treba da nastoji da poslije ramazana ne zapostavi iskrenu vjeru, činjenje dobrih dijela, i da se kao čovjek, insan, što više popravlja u odnosu na proteklu godinu.
U mjesecu ramazanu ima odabrana noć, noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, u kojoj se Gospodar svega stvorenog što postoji približava vjernicima, i prima njihove molitve, traženje oprosta, i svako ko iskreno prakticira svoju vjeru, se nada u milost Gospodara, i ispunjenje želja, onako kako On odredi, jer On zna najbolje šta je za nas, i koliko, dobro, ili loše.
E to je bio jedan mali uvod u islamski kalendar, i ono što je veoma posebno u njemu, a sada se vraćamo u realnost, demokratsku realnost, demokratski svijet, demokratski kalendar, koji također ima jedan poseban mjesec, i posebni dan i noć. Upravo smu stupili u taj posebni mjesec u demokratskom kalendaru, predizborni mjesec.
To je mjesec obećanja, laganja, spinovanja, potvaranja, foliranja, sve u cilju da se što više demokratskih vjernika okrene na svoju partijsku vjeru, ideologiju, pravac, tarikat, mezheb, sve u cilju da se što više ljudi pridobije na taj sveti demokratski dan, dan izbora.
Ovaj svijet je spoj materijalnog i duhovnog, tako da je veoma lako povući crtu između popularnog termina koji se koristi u materijalnom svijetu demokratije, tzv. spinovanje, ili što bi se to u duhovnom svijetu okarakterisalo kao činjenje smutnje, obmane, zablude, od ljudi prema ljudima. Ako neko spinuje, odnosno čini smutnju i obmanu, iskrivljuje istinu, govori laži, nagovara na nešto što nije u interesu svih ljudi, već samo dijela, za takvu osobu možemo reći da je političar, u osnovi, a dodatno ga možemo etiketirati kao smutljivcem, koji radi spinove, vrti laži po informacijskom svijetu i puni ljudima glave sa neistinama raznim.
Biću malo neskroman, pa ću reći da postim mjesec ramazan, sve u cilju da kažem da postim od izbora već nekih 15ak godina, i mogu vam reći, da isto onako kako mi ramazanski post pozitivno djeluje na dušu i tijelo, isto tako i demokratski post mi djeluje na um, razum, i također na dušu i tijelo.
Sinoć gledam jednu emisiju, igrom slučaja, jer ne gledam političke emisije, zbog količine spinovanja, smutnje, laganja i nekompetencije koje budu izrečene u takvim emisijima, od strane raznoraznih kreatura koji sebe zovu poliičarima. U toj emisiji jedan nevladin politički stručnjak, kaže da jeftini spinovi o tome kako ne treba izlaziti na izbore, iz razloga što se zna ko će pobijediti, jer su svi isti, jer nema novih jakih mladih pametnih snaga da pokrenu nešto, u stvari dolaze iz vladajućih stranaka, kojim odgovara da na izbore izlaze samo njihovi vjerni birači, a ovi što su neodlučni ili razočarani, je bolje da ne izlaze, jer ako bi ne daj Bože izašli, pa glasali za nekog drugog osim za njih, onda bi oni izgubili izbore, a to je za njih kao da izgube život.
Krenem onako ležerno razmišljati o toj varijanti kako najveći smutljivci možda stvarno tako i rade, spinovanjem neodlučne udaljavaju od biračkih mjesta, i tako omogućavaju svojim vjernim hipnotiziranim i ponekim u uhljebljenim biračima i agitatorima, da izađu sigurni na izbore, i dobiju ih zaredom po ko zna koji put, jer njihova opozicija funkcionira na istom principu spinovanja u svoju korist i protiv konkurenata i neodlučnih apstinenata, i tako oni uvijek podijele taj demokratski kolač po procentima koje su zacrtali u svojim političkim strateškim planovima i projektima.
To me nekako ponukalo da prekršim demokratski post, jer ramazanaski se krši ako se patiš zbog neke bolesti ili druge neizdržive okolnosti, i to nije problem, a demokratski se post krši onda kada čovjek osjeti da stvarno može svojim glasom doprinijeti da neko normalniji i sposobniji dođe u priliku da na vlasti učini nešto konkretno. Naravno, taj neko će prvo sebi popraviti osobni i kućni budžet, dok ću ja nezaposlen i dalje ostati, ali ako sam mogao prije 15ak godina glasati za nekog, iako me taj neko razočarao, pa od tada ne glasam, onda mogu opet. Jer demokratski post se može prekršiti, nije on ni blizu bitan kao ramazanski, ja sigurno neću zaboraviti zašto sam ga prekršio, i zbog koga, tako da ako ta ili te osobe prevare i mene i sve ostale, a sebe zagotive, onda ću im fino reći to u lice, pa ako im je obraz kao bunar bez dna licemjerstva, onda će oni to progutati i nastaviti, a ako nije, onda će im biti krivi, i biće ih stid, a stid je veoma bitna ljudska osobina. Koga nije stid, nije ni čovjek.
Dakle, izabrao sam za koga ću glasati, neću imenovati, jer imam pravo na to, ali ću reći da su to ljudi koje znam, znam i znao sam im roditelje, znam o njima dovoljno da im dam svoj glas, jer ako me i oni razočaraju, ja svakako ne gubim, ili će povrditi moj stav da je demokratija govno koje dozvoljava da dva glupana ili lopova preglasaju jednog pametnog ili poštenog, i potvrditi da sam bio u pravu što sam apstinirao iz demokratskog cirkusa, ili će u drugu ruku potvrditi da ti ljudi kojim sam dao glas stvarno vrijede toga, ne samo mog glasa, već svih drugih, i da će se ako prođu na kandidirana mjesta, za izuzetno dobru platu, stvarno boriti protiv smutljivaca, papaka, lopova, i napraviti neki pozitivan rezultat, i tako sam opet pogodio, jer sam glasao za ljude koje neće podleći demokratskoj bolesti zvanoj licemjerstvo i osobni interes.
Ako oni pak podlegnu, ja im onda nemam ništa reći, osim da mogu fino sebi uzeti svoj obraz, i odnijeti ga na smetljište karaktera, u centrale stranaka, u kvazipolitička okupljališta, u centre sihirbaškog političkog spinovanja, i neka se fino sjedine sa onima protiv kojih su govorili da su licemjerna masa bezobraznih destruktivaca napretka ovog društva.
Svjestan sam da je SDA kandidirala nekog super seljaka ili super gradskog balijicu, jer oni tako rade od osnutka ove licemjerne stranke, da i ako neko stvarno ima tu sposoban ili pošten, neće dobiti šansu da to radi, jer jedna lasta ne ćini proljeće. Svjestan sam da su i ostale stranke izbacile svoje kandidate na principu identifikacije sa svojim standardnim biračkim tijelom, ali ovaj put se desilo da ja neke od tih ljudi stvarno poznajem, dugo godina, i da ću glasati za njih, pa neka im je sretno. Ima tu i drugh ljudi koje također poznajem, ali se ponašaju tako da za njih ne bi glasao ni u osnovnoj da budu higijeničari.
Demokratski kalendar je donio ovaj predizborni mjesec, i da će u njemu neko širiti smutnju i spinove, a neko će reći ono što misli, upakovano u program stranke, ali ono što želim da poručim kandidatima za koje ću glasati, a obzirom da oni mene znaju, znaju dobro i moje stavove o večini stvari u ovom našem degradiranom društvu, a ovo ću im reći i kao građanin i kao vjernik, da se drže nečega što mogu realizirati, i neka to realiziraju, pa makar bilo i najmanje nešto, ali neka se bore za to da ga realiziraju. Neka je i malo, ali neka ustraju na tome, neka ne obećavaju grandiozne spinovane stvari tipa zapošljavanja hiljade nezaposlenih svakih mjesec dana, nego neka se uhvate bilo čega gdje vide da mogu gurati, i neka realiziraju.
Imaju moj glas, i moju podršku za to. Onako kako provedu ovaj mjesec, pred izbore, biće im tako ako ih dobiju, isto kao i sa ramazanom, kako ga vjernik provede, biće mu i život poslije njega takav. Sve dolazi po zasluzi, ono što misliš i vjeruješ moraš i djelima pokazati, sve se vidi sve se zna, pa čak i u demokratskom svijetu spinovanja.