Svake druge godine građanin Bosne i Hercegovine poziva se da ostvari svoje demokratsko pravo i glasa na izborima. Najmanje mjesec dana kreće se kroz medijski prostor kao kroz podrum pun ljepljive paučine. Iz godine u godinu nalazi on sve manje razloga da se tom pozivu odazove, sve sigurniji da je besmisleno ako ne i ponižavajuće učestvovati u igri u kojoj ne samo da ne možeš pobijediti, nego joj ne znaš ni pravila. Neka osnovna mogao bi naučiti, šta se smije a šta ne smije uraditi u glasačkoj kabini, naprimjer. Ali kako neko na kraju uđe u vlast, a neko ostane pred njenim vratima, to mu baš nije jasno. Naprimjer, čemu služe te kompenzacijske liste. O kakvoj se kompenzaciji radi? Kome su tu, šta i zašto kompenzira?
Čovjek bi morao upisati kurs prava i matematike, pa da shvati zašto se 42 čovjeka biraju tako da se na jednoj strani bira 28 a na drugoj 14, pa onda od tih 28 (ili 14) da se 21 (ili 9) biraju iz višečlanih izbornih jedinica prema formuli proporcionalne zastupljenosti, a 7 (odnosno 5) su kompenzacijski mandati.
A za razumijevanje člana 9.6. Izbornog zakona treba mu postdiplomski: U svakoj izbornoj jedinici mandati se raspodjeljuju na sljedeći način: za svaku političku stranku i koaliciju, ukupan broj važećih glasova koje je politička stranka ili koalicija osvojila dijeli se sa 1, 3, 5, 7, 9, 11, i tako redom, sve dok je to potrebno za tu raspodjelu mandata. Brojevi koji se dobiju ovom serijom dijeljenja su “količnici“. Broj glasova za nezavisnog kandidata je količnik tog kandidata. Količnici se redaju od najvećeg do najmanjeg. Mandati se dijele po redu, počev od najvećeg količnika, dok se ne raspodijele svi mandati izborne jedinice za određeni organ. Politička stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata i nezavisni kandidat ne može sudjelovati u raspodjeli mandata ako ne osvoji više od 3% od ukupnog broja važećih glasačkih listića u izbornoj jedinici.
Šta je svrha djeljenja sa jedan? (Jedino što ima smisla je sve ih podijeliti s nulom!) Šta je potrebno za raspodjelu mandata, dokle može ići dijeljenje redom nakon 11? Do 17, 33, 895? Ko je ovo smislio i zašto je ovako bilo najbolje?
Građanin i glasač na ovakva pitanja neće naći odgovor na sajtu Centralne izborne komisije. Nekako se podrazumijeva da zakone ne treba tumačiti, da je uvijek i svakome jasno zašto je nešto u zakonu propisano na ovaj a ne na onaj ili na neki treći način. Tako se demokratija najzad u vrijeme izbora pretvara u farsu, u kojoj neobrazovanom biračkom tijelu ostaju samo emocije kao vodič kroz izborne liste i programe. I što je to tijelo veće, veće su šanse da će se kampanja bazirati na strahu i mržnji.
Media.ba/Visoko.co.ba