Iako rođen u nekadašnjoj seperatističkoj provinciji hercegovačkoj, – od Austro-Ugara tako prozvanoj, u dijelu carstva njihovog tiranskog osvajačkog, – MAK DIZDAR (Stolac, 1917.), ustvari je NAJVEĆI BOSANAC (ili, jedan je od njih), jer, u legendarnoj pjesmi “Zapis o zemlji”, koju bismo svi koji držimo do opstanka Bosne trebali znati napamet, ne pominje nikakvu “hercegovinu”, znajući da je taj kvislinški pojam izmišljena i nametnuta veleizdajnička utvara! On, za nauk svima, nedvosmisleno kaže: “BOSNA DA PROSTIŠ, JEDNA ZEMLJA IMADE”. Zato, uopće nema nikakvog predmetnog ni suštinskog smisla govoriti o podjelama pripisujući ih onima koji idu tragom ovog našeg svjetlonoše, slavnog, koliko i tragičnog jer je volio i stradao za nju, svoju, našu, Bosnu.
Volio je Bosnu, poznavao i priznavao je bosanskim žarom, tiho, a uvijek, uporno, a dostojanstveno, ljudski i umjetnički, – uprkos svim vanjskim uništiteljskim opsjenarskim opstrukcijama, – kao svoju dušu, ovjekovječenu u govoru kamena, govoru o njenom plemenitom napaćenom narodu bosanskom, o neponovljivom kristalno jasnom melodičnom i bogatom njegovom jeziku Bosanskom, zabilježenog Bosančicom. Taj govor RASNOG ČOVJEKA BOSANSKOG nepresušan je govor ljepote oranica i krša, bukova rijeka i čari šuma, čuvanim i voljenim istom mjerom ljubavi pramajki i praotaca bosanskih. Mak je pao žrtvom kao jedan među najvećim herojima, jer je ljubio svoju zemlju, zemlju svojih predaka, BOSNU. Nama je sada zapalo u sudbinu, čast i obavezu, ujediniti ponovo i osloboditi tu zemlju kukolja, pročistiti i očistiti njen korijen od natruha, otrovnih taloga i parazita, a-kulturacijskih, genocidnih, promiskuitetnih, vatikansko-pedofilnih, krivoslavno-abnormalnih, protuprirodnih, oligarhijsko-totalitarnih, krstaško-neo-osmanlijskih, židovsko-lobističkih, proruskih, ohaerovskih, bankarskih, fizičkih, mentalno-patogenih. Bosna je OD BOGA – BOSNA i nijedan čovjek nema šta da se miješa u Božje poslove.
NAROD BOSNE SU BOSANCI, a ako je nekom stalo da zadobije titulu “hercog”, moraće ići po nju u Peštu, ili Stambol ako želi biti sluganski neo-osmanski bošnjak-“paša”, i njome ovjenčan zaustaviti svoj nečasni hod tamo, a Bosnu definitivno ostaviti Bosancima. Srećna nas zvijezda i promisao nebeska vodila, i besmrtna ljubav, bosanska.
U egzilu, M. Hajnal, 1.11.2014.