U Visokom i 22 godine nakon njegove smrti pokušavaju da ga oponašaju i budu neki novi Mulo Hodžić, lider, vizionar, privrednik, uticajan društveni faktor, bitna politička karika, poštovan i uvažen daleko izvan visočkih okvira. Međutim, svi pokušaji su u svojoj blijedoj kopiji propadali jedan za drugim, kako zbog toga što zaista nemamo takvog kapaciteta, pameti i ljudskog potencijala sa kojim bi se cijeli grad sa svim svojim obilježjima mogao identificirati, tako i zbog toga što mnogi još uvijek ne razumiju da živimo u drugim društveno političkim okolnostima u kojima je suludo uopšte pokušavati biti neki novi Mulo Hodžić, utemeljitelj KTK Visoko, svjetski čovjek i neko čije ime je znao i Josip Broz kojem je oba puta prilikom dolaska u Visoko bio domaćin, a samo su rijetki u Jugoslaviji mogli biti domaćini Josipu Brozu Titu.
Mulo Hodžić je umro u 68-oj godini života, bilo je to 11.12.1992.godine, iako je bilo ratno stanje ogroman broj Visočana je došao na posljednji ispraćaj čovjeka koji je obilježio razvoj Visokog nakon Drugog svjetskog rata. Umro je kako je i živio, radeći. Tog dana je kažu kao i uvijek došao na posao prije svih, a nakon ručka u radničkom restoranu sa najbližim saradnicima popio je kafu i rekao: “A sada napravimo jednu radnu strategiju”. Nakon toga je rekao da mu pozovu jedan telefonski broj, sjeo na stolicu i umro. Mnogi njegovi savremenici i oni koji su ga bolje poznavali kažu da je umro i zbog nepravde koja se dešavala oko njega, a čemu se nije mogao adekvatno suprotstaviti, vidio je Mulo puno dalje i jasnije od svih ostalih novonastalih “važnih ljudi” tog vremena koji, da nije bilo rata, u njegovoj Kožari ne bi mogli biti ni poslovođe.
Nepuna tri mjeseca prije smrti Mulo Hodžić je dao i svoj posljednji intervju Televiziji Visoko, bilo je to 15.09.1992.godine. U 18 minuta razgovora sa novinarom Salihom Hadžialićem, a sa ove vremenske distance, rekao je Mulo puno toga, o ratu, Visokom, Kožari, ljudima …
{youtube}AB5AMyej2IE{/youtube}