Mirza i Aida Keso, brat i sestra iz Visokog, u proteklom periodu pronose slavu Visokog u Francuskoj i Italiji. Mirza je mladi košarkaš koji je svoju sportsku karijeru odlučio nastaviti u zemlji aktuelnih evropskih prvaka u košarci, dok je Aida nekoliko mjeseci boravila u Italiji, gdje je učestvovala na velikom broju modnih revija. Iako su još dosta mladi, već sad su svjesni šta žele i u kojem pravcu da idu njihove karijere. Ovo je prilika da ih i vi kroz naredni intervju na određeni način upoznate.
Aida, odakle se rodila ideja da se baviš manekenstvom?
Aida: Ideja da se bavim manekenstvom je oduvijek postojala, od kada sam bila mala. Prije dvije godine, za vrijeme ljetnog raspusta, odlučila sam da je sprovedem u djelo. Pošto sam prestala da treniram ritmičku gimnastiku zbog povrede leđa, bilo mi je neobično da imam toliko slobodnog vremena jer sam uvijek bila u pokretu, i odlučim da istražim kako to da kvalitetno provedem svoje slobodno vrijeme. Na pamet mi je palo manekenstvo te sam našla prijavu za školu manekenstva u agenciji ABC Models i tako sam svoju prvu ljubav, ritmičku gimnastiku, zamijenila manekenstvom.
Košarka je u porodičnim genima kada si ti u pitanju. Otac Bakir je bio igrač i košarkaški trener. Da li je on imao uticaja na tebe prilikom izbora sporta kojim ćeš se baviti ili je to tvoj slobodni izbor?
Mirza: Pa otac je najviše zaslužan za to što se ja sada bavim košarkom. Kao mali sam slušao njegove priče iz dana kad je on bio igrač, kako se tada igralo i koliko je košarka bila popularan sport, priče o rahmetli Mirzi Delibašiću, o Grenoblu kada je Bosna osvojila naslov prvaka Evrope i ostalim košarkaškim događajima i legendama iz tog perioda.
Šta je kod tebe presudilo da izabreš košarkašku loptu?
Mirza: Trenirao sam i rukomet i fudbal neko vrijeme, ali košarka je “pobijedila”. Najviše zbog mog oca, jer je on tada bio trener u KK Visoko, pa sam sa njim išao na treninge i utakmice. A zavolio sam taj sport jer je prije svega timski sport, jer je, po mom mišljenju, najelegantniji, najatraktivniji, najviše poena se postiže, a također sam gledao utakmice NBA lige i na kraju odlučio da se time bavim.
Kao jako mlada si se bavila gimnastikom u Visokom. Možda će zvučati čudno, ali koliko ti je ona pomogla u tome da postaneš manekenka? Poznato je da gimnastika na određeni način oblikuje ljudsko tijelo.
Aida: Kao što sam i rekla, ritmička gimnastika je moja prva ljubav i samim tim je uticala na moj način života. Naporni svakodnevni treninzi, takmičenja, pripreme, sve je to dosta doprinijelo mom izgledu. Na sportski način sam odrasla i uvijek mi je bila ona deviza “red, rad, disciplina” u glavi. Tako je i dan danas i zahvalna sam na tome.
Kada si počela ozbiljnije da se baviš manekenstvom i kako su ti iz ove perspektive izgledali ti prvi koraci?
Aida: Prvo sam završila školu manekenstva u agenciji ABC Models, zatim je uslijedila i prva revija na Sarajevo Fashion Week-u. Znam da sam imala ogromnu tremu pred prvi zvanični izlazak na pistu, ali kad sam zakoračila na tu istu pistu osjećala sam se divno i odmah sam znala da je to ono čime se želim baviti.
Mirza, gdje si napravio svoje prve košarkaške korake?
Mirza: Prve korake sam napravio u KK Visoko uz oca koji mi je pokazivao razne driblinge, šut i ostale košarkaške osnove.
Ostaće upamćeno da si ti najmlađi košarkaš vjerovatno i u istoriji KK Visoko, jer si za prvi tim u zvaničnim utakmicama debitovao sa samo 14 godina. Koliko ti je to značilo u tvojoj karijeri?
Mirza: Pa to mi je bila jedna od najdražih utakmica, jer mi je to bio prvi put da igram sa starijim momcima na pravoj utakmici, pred publikom, i mislim da je nikad neću zaboraviti.
Aida, do sada si učestvovala na brojim revijama, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Možeš li nam malo približiti svoj dosadašnji tok karijere?
Aida: Prvo sam učestvovala na BH Fashion Week-ovima kako bih stekla određeno iskustvo i samopouzdanje. Naravno, bilo je tu još revija pored Fashion Weeka, a zatim sam htjela da probam malo ozbiljnije te sam odlučila da odem u Milano gdje sam radila 4 puta za Versace, Ferrari, tri mjeseca za Gabriele Colangelo, Disney…
U posljednje vrijeme si bila dakle “stanovnik” Milana. O čemu je riječ?
Aida: Sretnem Džejlu Glavović-Očuz i javim joj se na facebooku sa željom da idem u Milano. Htjela je da radi sa mnom i tako je sve počelo. Prvi polaroidi, testovi i bum! Ja u Milanu!!! Živjela sam u Milanu tri mjeseca i divno mi je bilo. Stekla sam mnogo iskustva ali i osjećaj kako je kad si sam, kako je kad se sam izdržavas i brineš o sebi.
Igrao si i u sarajevskoj Bosni, sa kojom si učestvovao i na mnogim turnirima u inostranstvu, pa čak i protiv velikih evropskih klubova. Kakve su ti impresije sa tih mečeva i koliko je to pomoglo da vidiš gdje si u odnosu na igrače iz drugih timova?
Mirza: U Bosni sam proveo najveći dio svoje karijere i za sada najljepši sigurno. Igrali smo na raznim turnirima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu koji su bili dosta jaki i to su bila iskustva koja su mi dosta pomogla da brže napredujem i postanem bolji.
Karijeru si nastavio u Francuskoj. Kako je do toga došlo?
Mirza: Dobio sam poziv od trenera koji vodi U-20 selekciju Nima. Razmislio sam i odlučio zajedno sa svojom porodicom da bi to bilo najbolje za moju karijeru u ovom trenutku i došao sam u Francusku.
Aida, koliko je težak život manekenke? Moraš da paziš na mnogo stvari? Je li naporno?
Aida: Ukoliko želite da budete na određenom nivou da vas mogu zvati profesionalcem, morate da istrpite određena odricanja. Nemate dosta slobodnog vremena za porodicu i prijatelje. Kad je u pitanju ishrana, što se mene tiče, tu nema nekih posebnih odricanja jer je moj metabolizam takav da koliko god unesem hrane, ne mogu se nešto drastično udebljati, za šta je opet “kriva” ritmička gimnastika, ali i genetika. Generalno, ja sam takvog mišljenja da ako morate da gladujete konstantno i da pratite neke ekstremne dijete da biste upali u ovaj svijet, onda ovo nije poziv za vas, jer tako sebi možete nanijeti više štete nego koristi. Treba da uživamo u tome što radimo, a ne da nam bude stres.
Mirza, koliko si zadovoljan uslovima i ostalim stvarima kada je tvoj aktuelni klub u pitanju?
Mirza: Jako sam zadovoljan, sve mi je obezbijeđeno, takmičimo se u šampionatu Francuske za igrače do 20 godina. Riječ je o dosta jakoj konkurenciji tako da mislim da će mi to dosta pomoći u mom košarkaškom usavršavanju.
Da li se više radi gore ili kod nas?
Mirza: Radi se dosta slično s obzirom na to da je trener porijeklom iz bivšeg Sovjetskog Saveza, tačnije iz Estonije, tako da je njegov stil igre dosta sličan stilovima trenera sa područja bivše Jugoslavije. Treninzi su česti i intenzitet je na visokom nivou, što donosi rezultate.
Kako Aida uspijevaš da uskladiš školu i obaveze na revijama?
Aida: Jedva, ali ipak uspijevam. Razrednik, profesori i Uprava škole mi izlaze u susret često, pa im dugujem i veliko hvala na tome.
Kako sebe vidiš u budućnosti i kakvi su ti dalji planovi, kada je karijera u pitanju?
Aida: Plan je da u junu, ako Bog da, odem u London ili Aziju, ali ne zna se još sigurno i precizno gdje, šta i kako.
Iako je još rano, kakvi su Mirza tvoji planovi za budućnost?
Mirza: Pa do kraja ove sezone ću igrati u Nimu, a dalje šta će biti vidjećemo, još je rano za bilo kakve planove.
Neven Krajišnik/Visoko.co.ba