Visoko je trenutno raj za feministkinje. Niz je pokazatelja koji idu tome u prilog. Načelnica Općine je žena, predsjedavajuća i dopredsjedavajuća Općinskog vijeća su žene, sekretar Općinskog vijeća je žena, šefica kabineta načelnice, svi pomoćnici načelnika/ce po Službama, izuzev Dragana Božičkovića, su žene, u Federalnom parlamentu od dva visočka kandidata jedna je žena, u Skupštini ZDK kao Visoko imamo dvije žene, predsjednica Općinske izborne komisije je žena, direktorice nekoliko škola u Visokom su žene, obdaništa, direktorice dvije lokalne televizije također su žene, direktorica najjačeg kablovskog operatera Telemacha u Visokom je žena, nekoliko banaka… Naravno, daleko od toga da smo muški šovinisti, ali teško da je sve to samo slučajnost, sumnjamo i da se neko pogrešno nafurao da je Gadafi pa se okružuje ženama, ali procentualno puno je to više nego u drugim gradovima i statistički samo od sebe nameće se kao tema.
Visoko je grad u kojem se trenutno pitaju i glavnu riječ vode žene. Koliko je to uspješno i efekasno ostavljamo da prosudite sami, premda ništa bolje nije bilo i ranijih godina kada je polna struktura bila drugačija. Da se može bolje i uspješnije primjeri su svuda oko Visokog, od Kreševa, preko Vogošće, Ilijaša, Kaknja pa do Tešnja.
Međutim, razlog pisanja ovog teksta je jedna druga stvar koja se kao tema nametnula sama po sebi, a vezana je za posljednji sastanak Izvršnog odbora Islamske zajednice Visoko. Naime, kako saznaje Visoko.co.ba na ovom sastanku desio se nesvakidašnji primjer u kojem je za mjesto člana budućeg saziva Izvršnog odbora predložena aktuelna načelnica Amra Babić. Poseban kuriozitet je u tome što nikada do sada u istoriji Medžlisa IZ Visoko u ovom organu nije bila jedna žena. Još veći kuriozitet je da tu ženu nije predložio njen džemat kako to proceduralno obično biva, nego je nju predložio njen vlastiti zet hafiz Edin Bukva, inače imam u Bijeloj džamiji u Visokom, za kojeg džematlije tvrde da je častan čovjek koji na vrijeme izvršava svoje imamske obaveze za razliku od nekih drugih imama. I tu nije kraj, Amra Babić nije jedina predložena žena, na spisku se našla i Edina Hasečić kao druga predložena žena.
U Bosni i Hercegovini se stalno ističe kako vjera i politika ne bi trebalo da idu zajedno. Na posljednjim izborima aktuelni reis Kavazović sankcionisao je jednog hodžu koji je džamiju stavio u službu propagande jedne političke stranke. Aktuelni primjer iz Visokog o kojem će se Skupština IZ-a očitovati 20.12.2014., je najeklatantniji primjer miješanja i pokušaja uplitanja politike u vjeru, posebno ako znamo da je Amra Babić kao kandidat OO SDA Visoko postala to što je danas i što će biti do 2016. godine.
Raspitali smo se. Zaista statutarno ne postoji nikakva prepreka da hodža Bukva predloži sestru svoje žene da bude članicom budućeg Izvršnog odbora IZ-a Visoko. Potpuno demokratski o svemu će odlučiti Skupština, kada će članovi Skupštine glasati za 30 predloženih kandidata. Od njih 30, onih devet koji dobiju najviše glasova bit će u novom sazivu Izvršnog odbora narednih 5 godina. Izvršni odbor broji 13 članova. Aktuelni glavni imam ulazi po automatizmu, dok će ostatak od tri člana biti biran iz redova hodža.
Pozabavili smo se malo ovim pitanjem, posebno nakon interesantnih stavova Redžepa Erdogana o ulozi žene u društvu, politici i vjeri. (Erdogan je visočkoj aktuelnoj političkoj eliti što je nekad bio Josip Broz onima koji su završili političku školu u Kumrovecu). Zatražili smo mišljenje ljudi koje ne zanima politika i koji su svoj život na ovom svijetu posvetili vjeri. Evo do kakvih smo mišljenja uspjeli doći.
STATUS ŽENE KAO POLITIČKOG VOĐE U ŠERIJATU
Većina islamskih učenjaka smatra da ženi nije dozvoljeno da preuzima odgovornosti političkog vođe ili sudije. Ukoliko bi bila postavljena na jednu od ovih pozicija, onaj ko bi joj dao te ingerencije sa šerijatskog aspekta bio bi griješnik.
Za to su učenjaci iznijeli nekoliko nedvojbenih dokaza:
Riječi Allaha dž.š.: „Muškaraci su ti koji izdržavaju i vode brigu o ženama, jer je Allah jedne nad drugima odlikovao, a i za to što muškarci svoje imetke troše na žene.“ (En-Nisa, 34)
Također, Uzvišeni kaže: „Muškarci u odnosu na žene za jedan stepen su više…“ (El-Bekare, 228)
Uzvišeni je muškarce odlikovao za jedan stepen više, pa tako preuzimanje političke ili sudske funkcije od strane žene u suprotnosti je sa stepenom kojeg je Allah, dž.š., potvrdio muškarcima u ovome ajetu, jer da bi sudija mogao suditi stranama u sporu mora biti jedan stepen više u odnosu strane u parnici.
Od Ebu Bekreta, r.a., prenosi se da je rekao: „Kada je do Poslanika, s.a.v.s., došla vijest da su Perzijanci postavili na mjesto perzijskog cara njegovu kćerku, rekao je: „Neće uspjeti narod koji ženu za vođu postavi!“ (El-Buhari, 4425)
Ovim hadisom su islamski pravnici argumentirali da ženi nije dozvoljeno da preuzima ingerencije sudstva ili političkog vođstva, jer „neuspjeh“ označava kolaps čije je povode obavezno izbjegavati. Ovaj hadis je došao u općenitom značenju i odnosi se na sve odgovorne funkcije u vlasti, u manjem ili većem obimu, jer riječi Poslanika, s.a.v.s. „za vođu postavi“ došle su u općenitom smislu i odnose se na sve javne funkcije koje muslimani obnašaju.
Imam Eš-Ševkani kaže: „Nakon što je Poslanik, s.a.v.s., negirao uspjeh ženskog predvodništva i žestoko zaprijetio, a vrhunac vladavine jeste sud po Allahovom zakonu, neminovno će oni koji to učine zapasti pod izrečenu prijetnju…“ (Es-Sejlul-Džerrar, 4/273)
Komisija za fetve pri Časnom Azharu je izdala sljedeću deciziju:
„Poslanik, s.a.v.s., nije ciljao ovim hadisom da samo neće uspjeti narod koji ženu postave za vođu, jer je zadatak Poslanika, s.a.v..s, da obznani šta je dozvoljeno njegovom Ummetu, kako bi stigao do dobra i uspjeha, kao i da pojasni ono što nije dozvoljeno da čini, kako bi se Ummet sačuvao od zla i propasti. Zapravo, Poslanik ,s.a.v.s., ciljano zabranjuje oponašanje i imitiranje Perzijanaca zabranjujući da žene preuzimaju ingernecije ijednog vida općeg namjesništva. Poslanik, s.a.v.s., je naveo ove riječi, prema svome običaju, želeći da motivira svoje sljedbenike da svojski nastoje da dođu do uspjeha i da budu jedinstveni u sprovođenju zadatih naredbi, a stil kojim je ovo Poslanik, s.a.v.s, rekao je kategoričan iskazujući da će neuspjeh stalno pratiti ženu koja bude postavljena za vođu. Bez imalo sumnje, zabrana koja se uzima iz ovoga hadisa sprječava bilo koju ženu, u bilo kojem vremenu i prostoru, da preuzme ijednu od općih (političkih ili sudskih) funkcija. Ova općenitost zabrane proizilazi nedvojbeno iz stila i načina na koji je ovaj hadis izrečen.“
Priroda žene i njene psiho-fizičke predispozicije je sprječavaju da preuzima opće političke funkcije
Ista Komisija za fetve pri Časnom Azharu je rekla:
„Propis koji je uzet iz značenja ovoga hadisa, a odnosi se na to da ženi nije dozvoljeno preuzimati javne političke ili sudske funkcije, je propis koji nije obredoslovne naravi, tako da se ne želi samo suhoparno sprovesti bez razmišljanja o mudrostima i koristima njegovog izricanja i implementiranja. Zapravo, ovaj hadis nam donosi tačno pojašnjenje sa svim svojim mudrostima i poukama koje ne mogu zanemariti svi oni koji imalo poznaju razlike između dvije kategorije ljudske vrste – muškarca i žene. Ovaj propis nije nijednom najmanjom vezom usko vezan za išta drugo nego za pitanje psiho-fizičkih predispozicija ženskog roda, koje nisu kompatibilne sa javnim funkcijama političkog vođstva i sudstva. Žena je, shodno Allahovom stvaranju i svojoj psiho-fizičkoj konstrukciji, predodređena za prirodne funkcije koje odgovaraju njenom zadatku zbog kojeg je i stvorena, a on je majčinstvo, te briga o potomstvu i njegov odgoj. Sve ove predispozicije je čine posebno senzibilnom i lahko podređenom emocijama. Pored ovoga, žena je izložena mjesečnim prirodnim ciklusima koji nesumnjivo umanjuju njenu psiho-fizičku snagu, tako da gubi čvrstinu odlučivanja i nedvojbenost sprovođenja odlučenog, kao i snagu za borbu i opiranje pri sporovođenju svoje odluke. Ovu činjenicu sama žena neće i ne može negirati. Nisu nam daleko primjeri iz realnoga života koji ukazuju da je jedna od izrazitih specifičnost žene da lahko potpada pod utjecaj emocija i olahko se za njima povodi.“
Neke države su praktično izvršile pokus dokazavši da žena nije preodoređena za političkog vođu ili sudiju, potvrđujući da je Šerijat zabranom ženinog obnašanja javnih funkcija, ustvari, usmjerio čovječanstvo na ono što će mu donijeti koristi i odagnati štete, a što opet ne mogu vidjeti i znati kratkovidni ljudi.
U jednoj islamskoj državi Ministarstvo pravde je otvorilo vrata za žene sutkinje, ali nakon petogodišenjeg iskustva sve su smijenjene, a pred njima su zatvorena i vrata Visokog instituta za sudstvo, kao obrazovne institucije za sudije, zbog neuspjelog pokušanja njihovoga involviranja u sistem sudstva, uprkos pruženim prilikama za edukaciju i osposobljavanje u ovom domenu, kao i pored toga što su u teoretskom dijelu edukacije nadmašile muškarce!
U jednoj drugoj islamskoj državi nakon neuspjeha uključivanja žena u sudski sistem sud je bio prisiljen da ih premjesti na radna mjesta tehničke podrške i Odjela za naučna istraživanja.
Johann Wolfgang von Goethe vs. Amina Wadud
Sve ovo ukazuje da žena nije predoređena za obnašanje javnih političkih i sudskih funkcija, ali u isto vrijeme nema smetnje da obavlja funkcije manjeg ranga u državnoj službi, obrazovanju, zdravstvu, privredi i sl., ukoliko se poštuju Šerijatom propisani kodeksi morala i ophođenja.
Od sudije ili političkog vođe se traži da prisustvuje okupljanjima i sastancima, te da aktivno učestvuje u raspravama sa neistomišljenicima, pa je i u potrebi da se sa njima i osamljuje, dok je Šerijat zaštitio ženu, sačuvao njenu čast i ugled, sačuvao je od neprimjernih gestova i postupaka, naredivši joj da se drži svoje kuće i da u javnost izlazi samo po potrebi. Islam joj je zabranio da se bespotrebno miješa sa muškarcima i sa njima se osamljuje, a što predstavlja opasnost po egzistenciju i čast žene.
Političko vođstvo iziskuje veći obim inteligencije i pronicljivosti, te savršenost razmišljanja, iskazivanja i odbrane mišljenja. Zasigurno žena u općenitom smislu u tome zaostaje za muškarcima, iako ima žena koje su inteligentnije nego muškarci pojedinci, ali se pravila ne grade na izuzecima. Povrh toga, žena u općentom smislu zbog svoje prirode ima manje životnog iskustva nego muškarac, te manje je upoznata sa eventualnim špekulacijima protivnika.
Mjesečni menstrulani ciklus, trudnoća, porod i dojenje su prirodne potrebe i manifesti kod ženske populacije koji oslabljuju njihova tijela i bitno utiču na njihovo relano shvatanje prirodnih činjenica, a što nije u suglasju sa obnašanjem javnih političkih funkcija.
Na kraju svih krajeva i veliki Johann Wolfgang von Goethe je rekao: “Za stado, svakako, nije dobro ako mu je pastir – ovca.”
Istina, sa druge strane imamo i drugačijih primjera koji su mišljenja da žene mogu biti i imami i kao takvi imaju svoje sljedbenice i u BiH. Nešto kao recimo u slučaju Amine Wadud, koja je 1994.godine u Južnoj Africi predvodila džumu-namaz, da bi 10 godina kasnije u Americi predvodila namaz na kojem su žene i muškarci obavljali molitvu zajedno. Wadud otvoreno zagovara “pluralizam” i “jednakost” u svrhu promicanja LGBT života uz obrazloženje: “Ja ne želim mijenjati muslimanske džamije. Želim ohrabriti srca muslimana, kako bi u svojim javnim, privatnim i ritualnim stvarima, vjerovali da su jedno i jednaki.”
Na kraju, ko zna, možda smo dio ove priče, da ne kažemo sekte, a da to i ne znamo. Kako drugačije pojasniti uplitanje i želju da se postane članom najvišeg organa Islamske zajednice Visoko? Kamere su u džamiji u Donjoj Mahali prije dvije godine već zabilježile jedan takav, za Visoko potpuno nov slučaj ponašanja žene u Islamu.