Knjižnica s preko 70 000 knjiga, lapidarij koji ilustira različite epohe (neolit, brončano i željezno doba, doba Ilira i Rimljana, te razdoblje srednjovjekovne Bosne), etnografske i prirodno-znanstvene zbirke, te bogata zbirka slika i kipova, samo su dio bogate bosanske kulturne baštine koju čuva Samostan svetog Bonaventure u Visokom.
Prema riječima fra Josipa Ikića, gvardijana visočkog samostana, cijeli je kompleks, star 140 godina, zaštićen kao kulturni spomenik.
Kulin ban je u današnjem selu Muhašinovićima sagradio crkvu od koje je nađen natpis na nadvratniku crkve. Ta crkva bila je posvećena svetom Kuzmi i svetom Damjanu, a prvi put se spominje 1244. godine.
Ban Stipan II. Kotromanić 1340. godine u Milima je sagradio franjevački samostan i trobrodnu crkvu posvećenu svetom Nikoli. U toj crkvi Stipan II. Kotromanić sagradio je u apsidi grobnicu za sebe i za bosanske vladare. Od 1340. godine franjevački samostan u Milima bio je sjedište Franjevačke bosanske vikarije i središte čuvanja javnih isprava. U toj je crkvi 1353. godine pokopan Tvrtkov prethodnik, stric Stipan II. Kotromanić i njegova treća žena. Također se vjeruje da u ostatcima te crkve počivaju: knez Vladislav, brat Stipana II., a otac Tvrtka I. te Vladislavova žena Jelena kao i njihova djeca.
Na lokalitetu te crkve već su obavljana iskapanja, ali nažalost nisu nastavljena jer asfaltirani put prolazi kroz zidine crkve, kazao je Ikić, dodavši kako općina već nekoliko godina planira izmjestiti put kako bi se iskapanja mogla nastaviti te da se javnosti u punom sjaju pokaže to kulturno i povijesno mjesto koje je važno za nastanak Bosanske države.
Gvardijan franjevačkog samostana ističe kako je važno da se nastavi s istraživanjem tog mjesta jer je ono mjesto krunidbe prvog bosanskog kralja – kralja Tvrtka I. Kotromanića.
Tvrtkova krunidba u Milima
Eminentni poznavatelj tradicijske kulturne baštine i povijesti srednjovjekovne Bosne,na slici: prof. dr. sc. Marko Dragić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu (koji je u enciklopedijama: u SAD-u uvršten među 50 000 vodećih ličnosti u svijetu te u Švicarskoj među 3 000 vodećih ličnosti u Hrvatskoj) napominje da je Stipan Tvrtko I. Kotromanić sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić (unuk Stipana I. Kotromanića i Elizabete kćerke srpskoga kralja Stefana Dragutina koji je iz dinastije Nemanjića). Tvrtko I. rođen je 1338. godine. Počeo je vladati 1353. godine u 15. godini života s titulom bana. U početku mu se nisu pokoravali u svemu, ali uvidjevši njegovu mudrost i dobrotu, poštovali ga i slušali. Majka mu je bila razborita žena i on ju je poštivao i slušao.
– Već 1373. godine Tvrtko je zidao grad Novi, današnji Herceg Novi (u kojemu je rođen sveti Leopold Bogdan Mandić). Za vrijeme bitke na Marici 1376. godine, dok je kralj Vukašin (otac Marka Kraljevića) pio vodu na vrelu ubio ga je njegov sluga pa je tada Srbija ostala bez kralja. Nakon toga, 26. listopada 1376. godine, Tvrtko I. Kotromanić je okrunjen za kralja Bosne, Srbije i Zapadnih strana – ističe prof. dr. sc. Dragić.
Prema njegovim riječima, Tvrtko je tada okrunjen praktično trostrukom krunom u crkvi svetog Nikole u Milima, što su osporavali neki srpski političari, ali je sigurno kako je Tvrtko I. bio najbolji bosanski kralj i da je bio Hrvat i katolik. Kralj Tvrtko I. proširio je svoje kraljevstvo do Save, a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev, dok su Split, Trogir, Šibenik, Brač, Hvar i Korčula 1390. godine priznali njegovu vlast. Za vrijeme Tvrtkove vladavine Bosna je doživjela svoj procvat i zauzimala je najveće područje. Tvrtko I. Kotromanić ostvario je političku stabilnost te Bosansko kraljevstvo učinio najmoćnijom južnoslavenskom zemljom. U vrijeme njegova kraljevanja razvijali su se gradovi, rudarstvo i trgovina. U to vrijeme kovao se zlatni novac na kojem se prvi put javlja ljiljan koji je kasnije postao znakom bosanskih kraljeva.
Kralj Tvrtko imao je zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka. Kralj je Tvrtko umro 10. ožujka 1391. godine. Tvrtko I. pokopan je u crkvi svetoga Nikole u Milima. Nadzemni dio grobnice sačinjen je od crvenkasto-smeđih kamenih ploča s ukrasima i jednim lijepo obrađenim stećkom sljemenjakom. Preko kamenoga lijesa pronađen je prebačen kraljevski plašt izvezen zlatnim brokatom. Ostatci toga plašta s brokatima danas se čuvaju u Muzeju u Sarajevu. U crkvi i okolo nje pronađeni su stećci te nadgrobne ploče, zaključuje prof. Dragić.
Prijestolonasljednik Tvrtka I. kralj Stipan Dabiša Kotromanić umro je 8. rujna 1395. i počiva u kraljevskoj grobnici u franjevačkoj crkvi u Kraljevoj Sutjesci. Kraljevi Stipan Ostoja Kotromanić i Stipan Ostojić svrgnuti su s vlasti i kralj Tvrtko II. nije im dopustio pokop u kraljevskoj grobnici u franjevačkoj crkvi u Kraljevoj Sutjesci. Tvrtko II. umro je 1443. i počiva u kraljevskoj grobnici u Kraljevoj Sutjesci kao i predzadnji bosanski kralj Stipan Tomaš Kotromanić koji je preminuo 10. srpnja 1461. godine. Zadnji bosanski kralj Stipan Tomašević Kotromanić 1463. godine podnio je mučeničku smrt u Jajcu i pokopan je na brdu iznad toga kraljevskog grada. Koncem 19. stoljeća Ćiro Truhelka istražio je Kraljev greb iznad Jajca i ustvrdio da su ondje zemni ostatci kralja Stipana koji su preneseni u Franjevački samostan u Jajcu. Zemni ostatci zadnjega bosanskoga kralja preneseni su 1992. godine u Split, a 1997. godine ponovno vraćeni u Franjevački samostan u Jajcu. Kraljevom grebu odmah su počeli hodočastiti katolici, muslimani i pravoslavci tražeći utjehu tjelesnoj i duševnoj boli što se nastavilo tijekom sljedećih stoljeća.
Bogatstvo samostanske knjižnice
Govoreći o knjižnici, gvardijan Ikić ističe kako je samostanska knjižnica otvorena za vanjski svijet te da preko nje franjevci komuniciraju s ljudima koji se onda upoznaju s franjevcima i njihovim životnim putovima. Iz knjižnice, koja je bogata raznom stručnom literaturom, knjige naravno bez ikakve naknade najviše posuđuju učenici i studenti iz Visokog i okolnih mjesta. Najstarija samostanska knjiga datira iz 1611. godine i pisana je bosančicom.
Unatoč svim njezinim bogatstvima, Ikić ističe kako je knjižnica relativno mlada u odnosu na knjižnice koje se nalaze u samostanima u Kreševu, Fojnici i Kraljevoj Sutjesci.
Uz samostan se nalazi i sjemenišna kapelica koja je također bogata umjetničkim sadržajima. Njezin prostor ukrašavaju djela nekolicine istaknutih umjetnika: oltarna slika Slavka Šohaja; kip u kamenu (Gospa s djetetom) Josipa Marinovića; brončani reljef (Sv. Franjo s pticama) Marije Ujević, te četrnaest postaja križnoga puta autora Želimira Janeša (reljefi u drvetu).
Samostan posjeduje i bogatu zbirku likovne umjetnosti, napose moderne. Od djela starih majstora izdvajamo slike: „Pieta“ italokretskog slikara iz 17. stoljeća (tempera, drvo); „Madona s Kristom i Sv. Franjom“ Paula Sensera iz 1753. god., „Sveta Ana i Joakim s Marijom i franjevačkim svecem“ nepoznatog venecijanskog majstora iz 17. st., te sliku domaćeg majstora fra Mihe Čuića „Madona s Kristom, Svetim Josipom i Joakimom“ iz 1795. godine.
Zbirka moderne umjetnosti brojna je kako po djelima tako i po imenima umjetnika. Zastupljeno je oko pedesetak umjetnika srednje i mlađe generacije s blizu sedamdeset djela. U galerijskoj postavi zastupljene su neke od karakterističnih orijentacija novije umjetnosti, ali i djela umjetnika koji imaju zasebne razvojne smjerove.
Između ostalih, svojim su djelima predstavljeni: Šohaj, Seder, Pivac, Bifel, Ismet i Ismar Mujezinović, Berber, Kajinić, Grgić, Labaš, Marinović, Likar, Lovrenčić, Mišević, Keser i dr. Uz galerijsku zbirku, također se u zajedničkim prostorijama samostana nalazi više umjetničkih djela, koja ukrašavaju te prostore. U dvorištu se nalazi brončani kip svetog Franje autora Ante Starčevića i poprsje fra Grge Martića, djelo Ivana Meštrovića koje je bilo ukradeno, ali ga je policija pronašla i vratila, međutim potpuno uništenoga.
Što se tiče Franjevačke klasične gimnazije, jedine takve vrste u BiH, u nju idu sjemeništarci i vanjski đaci. Na početku školske godine bilo je oko 160 učenika, od toga 35 sjemeništaraca i postulanata.
Bošnjaci i Srbi u Franjevačkoj gimnaziji
Inače, u sjemeništu se nalaze samo katolici. U vanjsku gimnaziju također idu većinom Hrvati, ali tu se trenutno nalazi i 20 Bošnjaka, a nekada bude i Srba. Zanimljivo je i to da malo više od pola učenika gimnazije čine djevojke.
Na pohađanje Gimnazije dosta učenika odlučuje se zbog zanimljivog programa i usvojenog znanja, kao i pridavanju velikog značenja jezicima. Tako se u Gimnaziji, osim hrvatskog, uče i grčki, latinski, engleski te njemački jezik, a učenici nakon svršetka gimnazijskog obrazovanja mogu upisati bilo koji fakultet.
Također svi đaci imaju isti program s time da je razlika u tome što sjemeništarci žive u sjemeništu, a vanjski đaci žive ili u konviktu (internatu) ili od kuće dolaze na nastavu.
Inače, do sada je Franjevačka gimnazija bila privatna škola s pravom javnosti, a od 2015. godine ulazi u sustav financiranja iz proračuna Zeničko-dobojske županije.
Gvardijan Ikić ističe kako su mnogi bošnjački intelektualci iz Visokog završili franjevačku gimnaziju, među kojima i velik bh. glumac Zaim Muzaferija, zbog čega građani Visokog u kojem živi većinsko bošnjačko stanovništvo poštuju i cijene franjevce.
– Franjevci se jako dobro slažu s lokalnim stanovništvom, i mi im se pokušavamo odužiti knjižnicom i davanjem instrukcija posebno iz matematike, fizike i stranih jezika – ističe fra Josip, naglašavajući kako se uz konvikt gradi sportska dvorana koja će biti namijenjena za sport i priredbe te će biti otvorena za javnost, odnosno služiti će cijeloj lokalnoj zajednici.
– Za vrijeme ljetnih praznika, božićnih i uskrsnih blagdana kada učenika nema u sjemeništu naše su zgrade otvorene za vanjski svijet i u njima borave oni koji žele upoznati samostan i Visoko – kazuje gvardijan Ikić, ističući kako su za vrijeme protekloga ljeta franjevci u samostanske prostorije smjestili oko 40 djece iz poplavljenih područja BiH.
Osim 11 franjevaca i tri časne sestre koji rade u Samostanu svetog Bonaventure, u Visokom živi manje od 320 katolika.
Gvardijan Samostana u visokom na kraju je pozvao sve da posjete Samostan i Visoko te se upoznaju s bogatom povijesti tog kraja u kojem se rodila bosanska država.
Dosta ljudi u BiH ne poznaje svoju državu, njezine ljepote i povijest. Nekada se na ovim područjima stvarala civilizacija, a događali su se i neki od najvažnijih povijesnih trenutaka za regiju i šire. Gdje smo se u međuvremenu izgubili, gdje nam je nestala kultura i tolerancija? Možda i u onih 40 posto nezaposlenih!
Ivana Banović/Visoko.co.ba