Moja ponizna molba vlasti novoj, koja još ne uspjeva da se organizira, jeste da krenu da rade svoj posao, inače će ponovo ulice biti pune demonstranata i niko ne zna ko će to moći kontrolisati, ističe u razgovoru za Vijesti.ba Zdravko Grebo, profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu.
Mnogi analitičari su saglasni u ocjeni da se u BiH u 2014. godini nema za čim žaliti. Šta je obilježilo godinu iza nas? Ima li se čime naša država pohvaliti?
– Svi variraju na tu temu šta je obilježilo 2014. godinu. Protesti, poplave, izbori. Kada sve to stavite u jedan sahan, ništa dobro nije donijelo. Naprotiv, prošla godina je bila, blago rečeno, teška. Imali smo proteste građana koji su krenuli kao radnički protesti iz Tuzle, a onda su se proširili na Sarajevo, Bihać, na jedan dio Mostara…
To je pokazalo da je, bez obzira na kasnije interpretacije o teoriji zavjere ko stoji iza toga, koje stranke, koji politički subjekti, ljudima došla voda do grla i da ne žele više tolerisati svoj položaj poniženih, ugroženih i zgaženih ljudi. Cijela ta stvar se, po mom sudu, završila nesretno, s plenumima koji nisu uspjeli ispuniti svoj zadatak i misiju horizontalne demokratije da ljudi, bez obzira što mogu priznati grešku, da su svi oni i mi dali glasove za teljude koji vladaju i da su u međuvremenu podložni nekoj kontroli. Znamo kako su završili protesti, znamo kako su završili plenumi.
Druga stvar su poplave koje su jednostavno poništile živote hiljada ljudi. Skoro cijele gradove. To je drugi primjer koji pokazuje, ako vas Bog kazni i čuo sam i takve interpretacije, mali signal da su ljudi u takvim prilikama bili spremni biti solidarni.
Izbori su to što jesu. Glasali smo tako kako smo glasali i tu izgovora nema. Svako od nas, ko izađe na izbore, glasa samostalno. Možemo mi fantazirati ili konteplirati o kupovini glasova, pritiscima…ali od ‘90-e do 2014. manje više dobijamo isti rezultat. Dat će Bog da sada bude nešto bolje, ali ne znam zašto bih vjerovao nakon svih godina, ali možda bude.
Imamo novu parlamentarnu većinu. Vlast nije u punom kapacitetu formirana, ali najavljuju da će to biti do početka februara. Neki analitičari su nakon proglašenja izbornih rezultata tvrdili da smo se vratili u ‘90-e godine. Je li to tako? Kakva su vaša od nove vlasti? Šta moraju biti prioriteti u naredne četiri godine? Šta se mora naučiti iz istorije?
– Mora se naučiti geografija, pa hemija, fizika…i koje su sve predmete preskočili. Povratak u ‘90-e je bila konstatacija novog sloja ljudi, političkih analitičara. Svi to tvrde. Zaista ne znam je li ili nije, ali da ne postoji istinska politička volja i zrelost naroda da konačno prepozna svoju jadnu i bijednu poziciju u kojoj se nalazi i da izabere neke druge, nove ljude. Ne pitajte me ko su. Ne znam…Komšić, Bosić…
Pravo pitanje glasi kada će građani BiH shvatiti da treba da glasa onako kako živi?! U državi u kojoj 500 hiljada ljudi nema posao, u državi u kojoj su penzioneri čarobnjaci i žive od 350, 400 KM, gdje 70, 80 posto mladih ljudi želi da ide, iako ne znam gdje će, signal je da osnovni uslovi za život ljudi nisu obezbjeđeni. Ljudi jesu očajni, ali ako je to tako, kako je moguće da nakon 20 godina, manje-više dobijamo iste rezultate na izborima?!
Ljudi glasaju za one koji su ih doveli u takvu situaciju. Najgluplje je reći, ako vlast ne valja onda treba promjeniti narod. Bojim se da stvarno treba promjeniti narod.
Je li to moguće, s obzirom na obrazovni sistem kakav imamo? Je li moguće da odgajamo neke nove generacije? Šta je preduslov za promjenu stanja u društvu? Za promjenu svijesti?
– Uloga obrazovanja, akademske zajednice, kulture…jeste bitna, ali nije na meni da učim ljude pameti. Svako svoj život ima u svojoj ruci. Neki ljudi su ucjenjeni, neki se ponašaju drugačije, jer moraju tražiti prostor da prežive. Pravi problem je stvoriti atmosferu u kojoj će ljudi biti oslobođeni straha. Nisam ja najpametniji čovjek na svijetu. Postoje knjige napisane o tome kako strah jeste bitna komponenta politike. Ako kažete – mi Bošnjaci moramo ostati zajedno, važi za sve narode naravno, jer ako ne ostanemo zajedno onda ona druga dva samo vrebaju priliku da nas unište.
U tom kontekstu, prava priča glasi – ne sumnjam da ljudi imaju pravo na kolektivni identitet, ali ono što po mom sudu jeste, ne negirajući te kolektivne identitete, moraš glasati, moraš se ponašati slijedeći svoj egzistencijalni identitet. Jesam li ja siromah ili sam tajkun… jesam li ja siromašni Bošnjak, zgažen, bez posla, ali da je krajnji ishod da moram biti zajedno sa svojim bošnjačkim tajkunom koji ima vile, jahte…ali na kraju dana svi smo Bošnjaci. To je najveća prevara. Ti ljudi, koji pristaju na takvu prevaru, su ustvari najveći gubitnici.
Smatrate li da su protesti bili dovoljno jasan, dovoljno efikasan alarm vlastima u BiH da se neke stvari moraju promjeniti? Može li se sličan scenario ponovo desiti?
– Mislim da su protesti, pogotovo u tuzlanskoj varijanti, bili stvar koja se morala desiti. Šta se desilo poslije, u drugim gradovima, je bilo replika, ali je bilo upozorenje vlasti. Kako su završile slične manifestacije, na moju veliku žalost, nije se desio u Širokom Brijegu ni u Banjaluci. Nije se desio jer su ljudi opet bili prevareni da bilo kakav socijalni protest znači rušenje RS ili trećeg entiteta. Ljudi bi morali postati svjesni da njihov nikakav život jeste u njihovim rukama i da bi obespravljeni proleter iz Ugljevika ili Banjaluke morao biti bliži nego njihov tajkun.
Kada pitate da li u 2015. godini možemo očekivati nešto slično, a da ne budem optužen da pozivam ljude na pobune i rušenje vlasti, ja mislim DA. To je neizbježno. Ljudi više ne mogu trpiti. Kako će se desiti, ko će organizovati ne znam. Ne bih volio da bilo ko misli da ljude huškam na rušilačke akcije, paljevine… Mislim i bojim se da drugog izbora neće biti. Da ćemo na proljeće imati novo sarajevsko, bosansko, ne znam da li i banjalučko i mostarsko proljeće. Ljudi jednostavno više neće moći da trpe svoj ponižavajući položaj. Bojim se, jer ponešto o tome znam, da ne padne mrtva glava. Ako padne, onda to više niko neće kontrolisati.
Vijesti.ba/Visoko.co.ba