Neposredno pred Opće izbore 2014. godine napisao sam tekst pod nazivom „Islamska zajednica u raljama“ aludirajući na otvoreno svrstavanje Islamske zajednice na stranu SDA i njenih kadrovika „spasitelja bošnjaštva i islama na ovim prostorima“. Okončani izbori u Islamskoj zajednici u cijelosti su potvrdili moje teze u navedenom tekstu i u potpunosti demistificirali diskretniuticaj SDA na Islamsku zajednicu u BiH. Preuzimanjem kormila Islamske zajednice od strane kadrovika SDA, što sadašnjih, što bivših, Islamska zajednica postaje glavni promotor politike koju provodi „naša“ SDA, a kakva je to politika najbolje oslikava samo stanje Bošnjaka u svim segmentima bh. društva.
Na ovaj način i sa ovakvim postupcima Islamska zajednica u BiH je prvi put u u svojoj dvostoljećnoj historiji izgubila dobro čuvanu deklarativnu autonomiju i autoritet, i to uočima značajnog dijela bošnjačkog korpusa koji su od nje prvenstveno očekivali da bude inicijator i generator rješavanja dubokih ekonomskih, socijalnih, političkih i klasnih podjela među Bošnjacima i općenito bh. građanima bez otvorenog svrstavanja i poistovjećivanja sa nekim od političkih subjekata. I više je nego očito da sadašnja nomenklatura u Islamskoj zajednici nije dorasla svom historijskom vjerskom i nacionalnom zadatku. Izbori su omogućili ulazak određenog broja ljudi u njene strukture kojima sama zajednica nije cilj, već sredstvo za postizanje i zadovoljavanje svojih političkih i drugih ambicija prekonjenih struktura (muftija, imama, džematskih odbora, medžlisa, itd).
Šta slijedi nakon izbora?
Svugdje, pa i u Islamskoj zajednici postoje ljudi koji se ne slažu sa oficijelnom politikom svojih nadređenih, pa nas, stoga, u narednom periodu prvo očekuju „demokratski“ procesi obračunavanja unutar vlastitih redova i čistke neistomišljenikakoji se na slažu sa politikom, a niti smatraju uopće potrebnim, iz vjerskih i svjetskih razloga, izražavati vazalsku lojalnost SDA-u. Potom slijedi užurbana zajednička priprema za lokalne izbore 2016. godine sa odanim kadrovima unutar Islamske zajednice.
Međutim, sve navedeno je posljedica, pa se s pravom postavlja pitanje šta je uzrok ovog stanja u našoj vjerskoj zajednici? Uzrok su minderaši koji su na svojim minderima najpametniji, ali sa jako naglašenim kukavičlukom i pasivnošćukada je u pitanju aktivnijidruštveni angažman u cilju mijenjanja trenutne društveno-političke, socijalne i ekonomske situacije u BiH. Poznati ajet kaže: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne promijeni“, pa kako onda očekivati da nam bude bolje kada naše vjerske i političke glavešine, namjerno ili iz neznanja, stoje u pročelju blokiranja svake promjene na dobro?