Ako još ima pravde, tada se nemam čega bojati. Ako je nema, znači da se boje oni koje hoće moju glavu. Ja, dakle, nemam zbog čega bježati. Nepravda je odraz nemoći i čine ju oni, nazvaću ih zlobnici, koji nesposobni za dobro u vlastitom očaju tonu u takva djela. Kao što reče gospodin Konfučije: ‘Plemenitog čovjeka zanima samo pravednost, a malog čovjeka samo njegov profit!’ Slijedeći takvu misao, lako je zaključiti da smo okruženi malim ljudima.
Tako i SDP, vođen malim ljudima u protekle četiri godine, na najvjerodostojniji način demonstrirao je sve oblike nepravde i to u njenom izvornom obliku, najsurovijem. Brinući se za vlastiti profit, svi ti mali ljudi koji su u ime SDP-a obnašali vlast protekle četiri godine, tačnije zaposjeli fotelje i nisu bili sposobni za išta drugo. A nepravdu najlakše provodi nesposobnjaković koji o nečemu odlučuje. Da je tako pokazuje izborni debakl SDP-a čijoj se tolikoj dubiozi ni sam nisam nadao. A to samo dokazuje da zlo i nepravda ne može pobijediti. Pravda je spora, ali dostižna. Izvući pouku i krenuti u susret pravdi, predstavlja jedini mogući put opstanka. Sve drugo je DISAPPEARING..