Ljubav je jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati, ni tražiti joj razlog. To je nešto što pokreće ovaj svijet, a isto taj svijet i ruši. Kao primjer prave i iskrene ljubavi ću uzeti ljubavnu priču Romea i Julije.
Iako je to samo priča, vjerujem da takva ljubav zaista postoji. Vjerujem da još postoji mladi par koji se tako snažno i iskreno voli. U svijetu kao što je bio njihov su ljubavi nemoguće. Samo se tu pati i kad se voli uzalud. Samo se tu i umire zbog ljubavi. Da li mislite da postoji neko ko bi dao svoj život da biste vi živjeli? Da li mislite da postoji neko ko bi dao svoj život da biste bili sretni? Iskreno, ja mislim da ne postoji. Neminovno je da su sve ljubavne priče tužne iz jednog jedinog razloga- jer su prekinute ili možda nemoguće.
U meni priča o Romeo i Juliji budi najintimniji i najiskreniji osjećaj koji jedan čovjek može da posjeduje. To je ljubav. Ta ljubavna priča u meni stvara nemir srca i strepnju duše.
Zar se toliko može voljeti? Zar se može voljeti toliko da se zbog toga umre?
Ljubav je kao vazduh, ne vidiš je uvijek, ali možeš da je osjetiš. Iskreno, mislim da ne postoji osoba koja je vrijedna tolike žrtve. Možda govorim ovako jer još nisam iskreno voljela, ali davati prijateljstvo onome ko traži ljubav je isto kao da nudimo hljeb onome ko je žedan. „Šta“ i „ako“ su dvije bezopasne riječi, ali ako ih stavimo, jednu pored druge, mogu dobiti moć da nas progone do kraja života. Šta ako? Šta ako se dogodi nešto što ne želimo i ne uspijemo da se odupremo tome? Ali ako dvoje ljudi vjeruje u nešto, ali ako zaista vjeruje, sve, čak i nemoguće postaje moguće. U današnje vrijeme, kao da je ljubav zauzela posljednje mjesto na ljestvici ljudskosti, kao da je sve važnije od ljubavi pa ne možemo pojmiti da neko može tako snažno voljeti nekog i zbog te ljubavi i umrijeti. Ljubav je ta koja nas pokreće i dajem nam snagu da bismo se borili dalje. Da li ih ima? Da li još uvijek postoje ljudi koji iskreno vole i koji pate zbog ljubavi, a ne zbog novca ili nekih ovozemaljskih stvari? Danas se sve svelo na novac i fizički izgled i onda se pitamo zašto su ljudi nesretni. Vjerujem da sve djevojke idealiziraju lik Romea, jer smatram da je on taj koji voli cijelim svojim bićem i ko je spreman dati i svoj život zbog osobe koju voli. Da li su se promijenili ljudi ili vremena, pa više ne vidimo da bi neko bio u stanju da se žrtvuje za nas? Ili, možda ima, ali ne pokazuje, šuti i trpi, čeka…Voli u tišini.
Neke ljubavi su osuđene na propast i tu leži sva njihova tragedija.
Jako dobro znamo da ono što ne možemo imati, uvijek nam se čini boljim. „Živimo na plavoj planeti koja se okreće oko vatrene lopte, a oko koje se okreće Mjesec, koji pokreće more i ti ne vjeruješ u čuda?“ Pa ja počinjem da vjerujem. Vjerujem da još negdje postoji neki Romeo koji tako snažno voli svoju Juliju, a ja ne gubim nadu da će doći dan kada ću upoznati i njihovu životnu priču.