Prividno se smirilo stanje o JKP “Visoko”, nastao je neki vakum od 15 dana koliko je rok za preuzimanje dužnosti na mjestu direktora od strane Almira Hadžialića kojeg je Nadzorni odbor predložio, a načelnica općine Amra Babić 19.01.2015.godine potvrdila kao novog direktora. U međuvremenu, tek šturo u materijalima za narednu sjednicu OV Visoko vijećnici su obavješteni o izmjeni na mjestu člana Nadzornog odbora JKP “Visoko” gdje umjesto upravo budućeg direktora na poziciju člana dolazi dr.sci. Milada Mataradžija, ali ne na period duži od tri mjeseca.
Da bi spoznali i pravilno rastumačili sadašnje političke igre i sasvim izvjesno namještene i ranije iskonstruisane situacije u ovom javnom preduzeću moramo se vratiti u godinu 1963. kada je u Visokom osnovano ovo stambeno komunalno preduzeće. Od 1978.godine pa sve do 1990. funkcionisalo je kao KRO (Komunalna Radna Organizacija) sastavljena od dva OURA i to građevinarstva i komunalne djelatnosti. U pomenutom period, tačnije godine 1980. kupljeno je zemljište od Zemljoradničke zadruge, gdje je izgrađeno sjedište firme na kojem se JKP “Visoko” zvanično nalazi od 1.jula 1982.godine. Za vrijeme agresije sjedište firme je 3.juna 1992.godine privremeno premješteno u privatnu kuću Predraga Mitrovića, dugogodišnjeg direktora ovog preduzeća koji je političkim putem kao nepodoban kadar smjenjen od strane OO SDA Visoko 23.jula 1998.godine, a građani Visokog su tada pisali i masovno peticiju podrške za Mitrovića, što u konačnici nije omelo tadašnju SDA da ga smijeni.
No, vratimo se još malo u prošlost, da bi još jasnije razumjeli sadašnjost. Godine 1988. pojavljuju se dionice, tada 73 uposlenika ove firme postaju vlasnici 44,6%, najveći pojedinačni dioničari, njih 5 imaju po 2,5% u vlasništvu firme. Danas je JKP “Visoko” procjenjena na cca.3.400.000KM i ima uposlenih 85 radnika. Godine 2002., ove dionice i njeni vlasnici su upisani u Sudski registar i ovjereni kao takvi, a onda se dešava čudan zaokret. Četiri godine kasnije u eri vladanja Muniba Alibegovića sa ulogom od svega 2.000KM Općina Visoko se pojavljuje kao ulagač i vlasnik 100%, dok se sve ostalo isknjižava !?
Razlog zašto se to tada desilo baš tako, zvanično javnosti nikad nije pojašnjen, jedna od pretpostavki je moguća priprema za privatizaciju.
Opet ćemo se nakratko vratiti u prošlost, koliko je važna i profitabilna uloga ovog preduzeća i koliko je dobro biti zaposlen u njoj najbolje ilustruje priča iz 1990.godine. Naime, 1.10.1990.godine dolazi do razdvajanja Asfaltgradnje od matice firme. Asfaltgradnju kao profitabilnu firmu su legalnim putem od dioničara kupili oni koji su u to vrijeme “bili s parama”. Pred sami početak rata u borbi za prava i položaj u ovom preduzeću pala je i mrtva glava, direktora Zdravka Udovičića u njegovoj kancelariji ubio je izvjesni Živko, tada uposlenik preduzeća. Jedna od verzija i jedan od razloga zašto je Živko ubio Zdravka je bio navodno odbijanje direktora Zdravka da ovo preduzeće čini neke usluge tadašnjeg ukopavanja paravojnih formacija oko Visokog.
Direktor JKP “Visočica” od 1990. do 1998.godine bio je Predrag Mitrović, kada ga političkim putem smjenjuje SDA. Naredne tri godine do 2001.godine funkciju direktora obnašao je Nedžad Pinjo, a to je već bio period u kojem na vlast u Visokom dolazi SDP. Istom metodom kao što je ranije uradila SDA i SDP se odmah dao u smjenjivanje kadrova koji nisu bili njihovi, a na mjesto direktora dolazi Ermin Dlakić, koji je u JKP “Visočica” već radio od aprila 1999.godine kao pripravnik. Interesantno je, a prema kazivanju uposlenika “Visočice” iz tog vremena da je tih godina dok je Dlakić radio kao pripravnik često na kafu mu znao doći i njegov školski drug, kojem je i vjenčani, akoji se zove Almir Hadžialić, isti onaj Almir Hadžialić koji će 15 godina kasnije postati novi direktor zamjenivši upravo Ermina Dlakića. Interesantno je da je Ermin Dlakić na mjesto direktora došao kao osoba koja nije bila član niti jedne stranke/partije. On će tek prije nekoliko godina postati član OO SDP-a Visoko, desetak godina nakon što je postao direktor JKP “Visočica” Visoko.
Svakako da će u narednom periodu i u mandatu novog direktora biti vrlo interesantna priča oko ovih 44,6% dionica koje su misteriozno 2006.godine nestale. Posebno iz razloga jer su se dioničari konačno odlučili da na čistac izvedu kako je to za 2.000KM “Visočica” postala vlasništvom Općine i kako je to bilo moguće da Općina za svega 2.000KM postane 100% vlasnikom preduzeća koje vrijedi 3.400.000KM ili još jednostavnije, dioničari koji su to postali 1988.godine žele dio “tala” od cca. 1.100.000KM. Tim povodom još prošle godine uputili su zahtjev za provjeru autentičnosti dionica predsjednici odbora za reviziju Elviri Šabić. Nakon toga proslijeđen je i upit Federalnoj agenciji za privatizaciju. Dobili su potvrdan odgovor.
Visočki skriveni tajkuni na osnovu ove informacije sada mogu krenuti u lov na dionice po uzoru na jednog njima sličnog koji je odmah poslije rata sa koferima para putovao po BiH i otkupljivao dionice da bi danas njegovi potomci bili najveći pojedinačni dioničari jedne nadaleko poznate i uspješne, nekadašnje državne, a danas privatne visočke firme.
Podsjećamo, Općina je kao osnivač prošle godine JKP “Visoko” uplatila cca. 673.000KM, stopa naplatnosti usluga koje pruža JKP “Visoko” građanima Visokog iznosi oko 75%, a u ovom trenutku po osnovu čišćenja i pranja dug Općine prema JKP “Visoko” iznosi cca.700.000KM. Jasno je da je JKP “Visoko” uz JP “Visokoekoenergija” zlatna koka Općine Visoko sa dugoročnom perspektivom da bude sigurni faktor punjenja budžeta, ali je isto tako jasno da političke hijene i raznorazni ratni i poratni profiteri imaju ambicije da postanu vlasnici jedne takve zdrave firme i zbog toga je potpuna jasna sva ova politička i svaka druga bitka za JKP “Visoko”.