Možda će ovo nekad, negdje, pročitati osobe koje su bile dio mog života, bar na kratko, a više nisu! Jer su same tako htjela. Nisu me mogle voljeti, nije mene ni lahko voljeti, ili to bar nikome do sada nije pošlo za rukom.
Sebe opisujem kao jednostavno komplikovanu osobu, veoma tvrdoglavu i ustrajnu u svojim namjerama. Opisivali su me na razne načine, bila sam i povodljiva i jaka, nevjerovatna i pelijepa, lukava i dosta odvažna. Svi posjedujemo ove osobine, samo trebamo naučiti rukovati tim darom, upotrijebiti pravo oružje na pravog protivnika.
Više puta sam pokušala naći nekoga, pored prijatelja i porodice, nekoga ko će uvijek biti tu, koji će biti pored mene kada sam bolesna, osobu koja će mi čuvati leđa dok dišem punim plućima; osobu koja će slušati moje napade histerije i znati mi reći prave riječi koje će me smiriti. Osobu koja će me voditi; ja jesam jaka, ali mi treba neko jači od mene, kako bih u njegovim rukama bila slaba.
Tražeći nekoga, obično bih nešto gubila, ovoga puta nije tako!
Ovoga puta pronašla sam nešto dosta vrijednije; pronašla sam sebe…
Photo by: Melisa Purić