Vijećnica je otvorena nakon 18 godina dugog procesa obnove. Uporedo sa procesom obnove tekao je i spor između dvije strane, o tome ko će da bude korisnik prostorija nakon što zgrada dobije svoj autohtoni izgled. Prema podacima iz katastra objekat je vlasništvo države, a korisnik je Nacionalna i univerzitetska biblioteka. Sedam godina nakon početka obnove, u novembru 2003. godine, donesena je Odluka Vlade Kantona Sarajevo (Sl. Novine Kantona Sarajevo, br. 21/2003) koja je definisala višenamjensko korištenje Vijećnice. Prema ovoj odluci objekat će biti etažno podijeljen između gradske uprave, Nacionalne i univerzitetske biblioteke, te Muzeja razaranja Vijećnice, uz dodatak da će se centralni prostor aula koristiti za javne sadržaje, a u suterenu se predviđa prostor za nacionalni restoran.
Direktor NUB BiH Ismet Ovčina ovo rješenje vidi kao krajnje neadekvatno: „Kada je riječ o planovima podjele Vijećnice smatramo da nigdje u svijetu ne postoji zajedno administracija i biblioteka, institucije toliko različite po karakteru i nivoima vlasti. Zato smo mi ušli u ovo, jer u ovoj varijanti dijeljenje prostora nije praktično. Naš stav je bio i ostao da je Vijećnica simbol multikulturalnosti knjige, kao duhovne tekovine, koja objektivno zauzima prostor i vrijeme u svim civilizacijama. Prema onome što je u zvaničnim dokumentima to se mora poštovati. Poštujemo sud i Vijeće ministara, jer država je vlasnik Vijećnice, ali mi smo korisnik bez ograničenja. Mi ćemo se ponašati u tom kontekstu.“
Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić posmatra ovo pitanje sa druge strane i naglašava:„U svim dokumentima koji tretiraju problematiku obnove Vijećnice grad Sarajevo se vodi kao investitor, a što je jako značajno jer su sve investicije za obnovu Vijećnice išle preko grada, odnosno gradonačelnika. Upotrebnu dozvolu za Vijećnicu izdalo je Federalno ministarstvo prostornog uređenja, obzirom da izdavanje ove dozvole spada u nadležnost ovog resora i ona glasi na grad Sarajevo. Nadalje, Vijeće ministara je svojim aktom donijelo Odluku da Vijećnicu predaju na upotrebu i korištenje gradu Sarajevu, a rješenje identičnog sadržaja izdalo je i Federalno ministarstvo kulture i sporta obzirom da je ovo ministarstvo bilo potpisnik zahtjeva za obnovu Vijećnice. Dakle, sa formalnopravne strane stvar je potpuno čista.“
Općinski sud u Sarajevu, 16.06.2014. godine, konstatovao je da Vijećnica nije vlasinštvo NUB-a BiH, dok Komšić navodi da je gradu Sarajevu na temelju toga Vijeće ministara, kao vlada na državnom nivou, dalo Vijećnicu na upotrebu i korištenje. Uposlenici NUB-a BiH nisu dali zvanični stav povodom ove odluke.
Postavlja se pitanje: Šta smo dobili i šta ostavljamo budućim generacijama, 118 godina nakon prvobitnog otvorenja Vijećnice, 22 godine nakon što je plamen progutao većinu fundusa biblioteke i nakon 18 godina mukotrpnog rada stručnjaka na obnovi? Dobili smo priliku da domaći i međunarodni studenti, naučnici i istraživači izučavaju građu ponuđenu u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci gurajući se sa uposlenicima gradske uprave na hodnicima, uživajući u žamoru turista, posjetitelja Muzeja, uz nezaobilazan miris bosanskih nacionalnih jela koji se uvlači u svaku poru ovog nacionalnog spomenika. Da li to iskustvo zaista vrijedi 16 miliona eura?
balkandiskurs.com/Visoko.co.ba