Koliko li će još Bosne i Fojnice proteći nakon posljdnjeg rata da pa obični pošteni visočki svijet sazna za sve lopovluke i marifetluke samozvanih “Visočana” koji su u ime svih nas rasprodavali Visoko i visočke interese. Tek nakon što smo završili priču o KTK i njihovoj nekadašnjoj najboljoj prodavnici u Sarajevu gdje se sad nalazi Caffe “Vatra” i nakon što smo saznali da je ta nekretnina vraćena Islamskoj zajednici, premda postoje i tvrdnje po kojima je Mulo Hodžić u to vrijeme uredno isplatio nekretninu u tadašnjoj novčanoj protuvrijednosti i nakon što smo u zadnjoj rečenici teksta naveli kako je KTK vrlo korektan po tom pitanju jer vraća nekretnine vjerskim zajednicama, pri tome navodeći primjer i nekretnine preko puta Elektrodistribucije Zenica pogon Visoko koja je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, stigla je i nova reakcija. Tak prostor je koristio KTK Visoko ali je on navodno bio općinski, dok je prije nego su ga komunisti prisvojili bio u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve u Visokom. Postoji tvrdnja po kojoj je još u vrijeme dok je načelnik Visokog bio Kenan Jusufbašić ta nekretnina vraćena stvarnom vlasniku i kao takva isknjižena iz vlasništva i KTK i Općine. Druga strana priče je malo drugačija. Iz izvora bliskih Srpskoj pravoslanoj crkvi saznajemo.
Nekretnina zvanično vraćena nije nikad. Skupština opštine Visoko je 1992. godine, u januaru mjesecu, donijela odluku da se zgrada Galanterije vrati Crvenoj opštini Visoko, međutim, počinjanjem rata, ta odluka “se izgubila”. Zgrada se nikada zvanično nije vratila u posjed crkve, iako su nekoliko puta sveštenici koji su bili ovdje tražili to od Opštine. Čak je jednom i prošli jerej Maleš, u mandatu Muniba Alibegovića na prijemu, rekao to i javno. Obrzloženje je bilo kako se kao izgubila ta odluka kada je trebalo da se sve prebaci u elektornsku formu prije par godina (to su tada rekli Fehim Memić i Emir Bukurević). Nekoliko puta je apelovano da se to vrati, da se riješi to pitanje, jer bi onda crkva na osnovu neke vrste kirije mogla da prikuplja novac koji bi se eventualno koristio za popravak crkve i slično. Ali, nikada to zvanično nije vraćeno crkvi u Visokom, iako postoji ta odluka od 1992. godine, ali nikada realizovana.
Pandorina kutija je otvorena, sad je samo pitanje koliko ovakvih spornih objekata ima po Visokom i ko još uvijek 20 godina nakon rata i u ovoj prividnoj demokratiji lovi u mutnom i ostvaruje materijalnu dobit na ovim i sličnim stvarima uz prećutni dogovor sa Općinom.