Ponukana izvještajem brojnih medija o ovom slučaju, zaista moram dati svoj osvrt na događaj ili događaje na tom zlu od mosta… Zli brijeg kod Kaknja zasigurno je najčešće spominjano mjesto saobraćajnih nesreća i udesa na vijestima i stranicama “crne hronike”. Ali, da li je to jedino zlo koje nas može zadesiti na našim putevima? Ne, vjerujte da nije! Ono što boli više od tjelesnih povreda jeste neljudskost. I to neljudskost baš onih koji treba da štite ljudske živote. Onih, koji su plaćeni da pomažu ljudima u nevolji. Most Zli brijeg, pripada općini Kakanj i on je kako kažu, po mnogočemu misterija sam po sebi. To je most na kojem se mjesečno dogodi po nekoliko saobraćajnih nesreća. Najveći broj takvih nesreća završi sa kobnim ishodom, kao što je bilo i prije 14 godina, kada su svjetski mediji brujali o tom zlu od brijega gdje je, opet kažem, pod “misterioznim okolnostima”stradalo 44-ero ljudi u jednom trenu.
Eh, upravo tu, kada doživite nesreću, kada zbog neočišćenog puta i velikih udara vjetra i snijega udarite u ogradu “misterioznog” mosta, zatim, pozovete 122, javit će vam se policajac PS Travnik (Srednjobosanski kanton), a ne Kakanj (ZDK). Nakon paničnog vapaja za pomoć i objašnjenja da ste povrijeđeni, sami, zavijeni u snijegu i zatražite pomoć – dobit ćete odgovor: “Zovite kaknjsku policiju!”. Kada iz petog pokušaja ponovo dobijete vezu, uslijedit će: “Nemojte nas više zvati, odmaknite se 20-ak metara od mjesta nesreće i onda ćete ponovnim pozivom 122 dobiti PS Kakanj!” U tom ludilu, gledate u potpuno uništeno auto iz kojeg izlazi dim, osjećate sve jače bolove, snijeg kovitla oko vas… Odjednom, pojavi se svijetlo na kraju tunela. Vozilo! Policijsko vozilo ide prema vama! Spašeni ste!!! E pa, nije baš tako, prevarili ste se! Policijsko vozilo zaobiđe i vas i vaše uništeno auto, a policajci se uopće ne obaziru na vašu signalizaciju. Oni nastavljaju put. Njima je toplo u njihovom vozilu i zaboga, krenuli su na obuku koja se održava u Zenici (to sam poslije saznala). No odajem im priznanje, velika “majstorija” je bila zaobići auto popriječeno preko jedne trake autoputa iz kojeg u isto vrijeme izlazi dim. Priznanje nego šta, pa mogli su biti vrsni rally vozači umjesto što su policajci – ljudi plaćeni da pomažu unesrećenim. Na kraju svih snaga bingo! – Nekako se uspijevate udaljiti dvadesteak metara od mjesta nesreće i zaista nakon četvrtog pokušaja, jer prva tri pokazuju zauzeće, konačno dobijete policiju Zeničko-dobojskog kantona, PS Kakanj.
Od udesa je prošlo skoro pola sata, ali konačno vam je pružena prva pomoć i nemate pravo da se žalite – prihvatite sve kako jeste! Auto na otpad, ali nek’ je živa glava! A policija – pa, nisu ni oni svi isti, ljudi su uvijek bili ljudi, a neljudi-neljudi! Na kraju svega, ja se pitam da li je taj most “Zli brijeg”, zaista misterija ili zlo ili smo mi sami po sebi, kao društvo, jedna velika misterija??? U svakom slučaju, drago mi je da sam nedavno stupila na političku scenu, gdje ću se kao zastupnik u Kantonalnoj skupštini, ali i kao delegat u Domu naroda Parlametna Federacije do zadnjeg atoma svoje snage boriti protiv ovakvih nadležno-misterioznih!