U procesu laganog širenja turskih interesa u BiH, a nakon uspostavljanja više medija, te jačanja pozicije predstavnika aktuelnih turskih vlasti unutar bošnjačke politike, pa dijelom i Islamske zajednice u BiH, svjedoci smo, nažalost, početka instrumentalizacije bosanskohercegovačke, naročito bošnjačke djece, u svrhu interesa jedne strane države.
Ataturkov poklon
Jedan od takvih primjera je obilježavanje Dana djeteta, što je praznik Republike Turske. Očito su smišljeno neki mediji u BiH prenijeli da se 23. aprila obilježava Međunarodni dan djeteta, što nije tačno. Međunarodni dan djeteta priznat je od UN-a i upisan u svjetski kalendar značajnih datuma kao 20. novembar. Dan djeteta u Turskoj proglašen je za 23. april, i to još 1920. godine, kada ga je osnivač moderne Turske republike Mustafa Kemal Ataturk poklonio djeci.
Prošle godine, na skupu pod patronatom Turske, a uz pomoć bh. vlasti na čelu sa SDA, naša djeca su mahala samo turskim zastavama.
U posljednje četiri godine 23. aprila djeca iz cijele Federacije BiH izvode se iz škola i šalju da mašu turskim zastavama, što je indirektna simbolična najava budućnosti kakva se želi.
Zanimljivo, na prošlogodišnjem skupu pod patronatom Turske, a uz pomoć bh. vlasti na čelu sa SDA, naša djeca su mahala samo turskim zastavama. Neko se ove godine sjetio da bi to valjalo prikriti, pa su djeca na obilježavanju ovog turskog nacionalnog praznika, na koji je u protekli četvrtak u Zenicu dovedeno njih oko 6.000 iz 86 škola u FBiH, dobila i bh. zastave, ali su ponovo turske zastave dominirale, naravno ne slučajno. Također, tog dana i cijela Zenica bila je ukrašena bh. i turskim zastavama.
Pojedini ogorčeni roditelji reagirali su na društvenim mrežama, pitajući se ko je sebi dao pravo da se njihova djeca vodaju po BiH da mašu zastavama druge zemlje.
Na dan kada su desetine država svijeta, uključujući Vatikan, Rusiju, Njemačku, Ameriku, odavale poštu ubijenim Ermenima, sa sarajevskog Sebilja otišla je poruka da su BiH i Bošnjaci protiv takvog stava. Kao i da, u situaciji dok Milorad Dodik i slični negiraju genocid u Srebrenici, i mi dijelimo tapije da li je negdje masovno ubijan neki narod ili ne, iako o tome, uglavnom, malo znamo
Žalosno je da u svemu učestvuju predstavnici naših vlasti, poput zeničkog načelnika Huseina Smajlovića (SDA). U zeničkom slučaju važnu ulogu je imao Jasmin Imamović (SDA), član Skupštine ZDK i izvršni menadžer asocijacije “Mostovi prijateljstva”, koji je za račun Turaka često organizirao slične manifestacije, za šta je nagrađivan posjetama Turskoj, ali ovaj put mu je povjerena ozbiljnija uloga i izgleda da ju je dobro odradio.
Privatno, jasno je da Imamović ima pravo raditi šta želi, ali Bošnjaci bi morali znati dugoročni cilj ovih predstava. No, još je takvih po našoj Bosni koji, ne vodeći računa o konsekvencama, u gadnim vremenima na svjetskoj sceni, guraju Bošnjake na tanak led geostrateških igara s neizvjesnim ishodom.
Kao i što je još primjera koji pokazuju da se BiH i prvenstveno Bošnjaci pokušavaju iskoristiti za potrebe vladajuće turske i SDA politike, koja očigledno stremi konstantom položaju “pod skutima” turske vladajuće partije, koja se želi nametnuti i čitavom bošnjačkom narodu.
Dova za Erdoana
Nakon što je svojevremeno inscenirano “učenje dove za Erdoana” ispred Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, u protekli petak su, opet uz pomoć turskih i bh. zastava, koje sad imaju ulogu da daju legitimitet pred turskom i svjetskom javnošću, inscenirani mirni protesti na sarajevskoj Baščaršiji, zbog nazivanja pokolja 1,5 miliona Ermena u vrijeme Osmanskog carstva genocidom.
Ove godine oko 6.000 djece iz 86 škola u FBiH dovedeno je na obilježavanje turskog nacionalnog praznika u Zenici te su dobila i bh. zastave, ali su ponovo turske dominirale
Na dan kada su desetine država svijeta, uključujući Vatikan, Rusiju, Njemačku, Ameriku, odavale poštu ubijenim Ermenima, sa sarajevskog Sebilja je otišla poruka da su BiH i Bošnjaci protiv takvog stava. Kao i da, u situaciji dok Milorad Dodik i slični negiraju genocid u Srebrenici, i mi dijelimo tapije da li je negdje masovno ubijan neki narod ili ne, iako o tome, uglavnom, malo znamo.
Red zastava, povika, transparenata i eto priče za Erdoanove uši iz srca Bosne i to direktno za turske unutrašnje potrebe. Pri tome su vješto iskorištene i majke Srebrenice koje su dovedene da daju legitimitet tom skupu.
Naravno, većina Bošnjaka o ovom nema pojma, ali zato drugi za svoje potrebe odavde uzimaju koliko im i šta treba, falsificirajući i stav Bosne i Bošnjaka. Naravno, o ovome moraju da šute, što svojevoljno, što zbog ranije uzetih para, i bošnjački predstavnici u vlastima. I tako dok nam se ko zna šta ne obije o glavu.
Bitnost očuvanja bosanskog identiteta
Treba napomenuti da je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, govoreći prošle sedmice na konferenciji “Dijasporalni i migrantski identiteti: društveni, kulturološki, politički i religijsko-duhovni aspekti”, također potencirao bitnost očuvanja identiteta svakog pojedinca u BiH.
– Danas, kada smo okruženi evropskim vrtlogom nastajanja i propadanja identiteta, neophodno je da se ukorijenimo u vlastitom bosanskom identitetu, a istovremeno i otvorimo prema drugima – kazao je ef. Kavazović.
– Zašto u ovoj zemlji stalno da se maše tuđim zastavama, zašto u ovoj zemlji stalno da se ističu tuđe zastave, iz susjedstva bližeg ili daljeg, potpuno je nevažno. I kako je moguće da isti oni koji se drže nekih „svojih tuđih zastava” kao svojih to isto prigovaraju nekim drugima istim povodom. Dakle, riječ je o očiglednom licemjerju, očiglednom politikantstvu koje ne želi da ima ikakve veze s budućnošću ove zemlje, koje se uporno okreće tamo negdje unazad – kaže za “Dnevni avaz” Esad Bajtal, univeritetski pofesor i politički analitičar.
Profesor Bajtal dodaje kako bi svi roditelji bez čijeg su odobrenja djeca vođena na obilježavanje turskog državnog praznika u Zenicu odgovornost trebali tražiti od škola.
– A onda škola neka odgovori ko je prisilio školu i osoblje da vode djecu. Mi moramo znati šta se događa s našom djecom, jer mi moramo razmišljati o njihovoj sudbini. Jesu li naša djeca naša ili su naša djeca nečija? Ne može biti da se dijete vodi tamo negdje, a da roditelj ne zna ni ko ga vodi, ni zašto ga vodi. Iz čisto pedagoških razloga i principa, to ne može tako. I to nije obrazovanje, to je manipulacija. I to nije odgoj, to je prevara! Da ne spominjem dobar moral, dobre običaje. U loše običaje spada to da uzmete tuđe dijete i da s njima manipulirate, vodite ga tamo negdje, dajete mu neku zastavu, obilježavate ga nečijim simbolom.
Komentirajući praksu vladajućih struktura u BiH da se sve više okreću turskoj politici, a sve one koji se kritički osvrnu na takav odnos ili samu Tursku, onda proglašavaju manjim patriotima i manjim Bošnjacima, profesor Bajtal kaže da je u BiH prisutan trostruki cinizam.
– Imate taj trostruki patriotizam i trostruki cinizam, da onaj ko nešto kaže protiv Srbije, a zove se kako se zove, on je izdajnik, pa tako protiv Hrvatske, pa tako protiv Rusije, pa tako protiv Turske, to je neko pritiskanje. Ne znam zašto bi to neko bio nepatriota ako se kritički osvrće oprema nekoj zemlji, ma kako se ona zvala. Zašto bi to Turska bila nedodirljiva, ili od Amerike do Paragvaja, bila nedodirljiva u tom smislu. Pa, neće nama parametre življenja određivati Turska, niti bilo ko drugi, ni Rusija, ni Amerika. Ova zemlja u svom šarenilu zapravo se ne smije usmjeravati ni prema jednom posebnom pravcu, jer to stvara unutrašnje turbulencije, unutrašnji nered – kategoričan je prof. Bajtal.
Šatorović: Kupuju nas za „trice i kučine“
Selvedin Šatorović, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH, za „Avaz“ ističe da je nedopustivo ako svi roditelji djece koja su u Zenicu dovedena na proslavu turskog državnog praznika nisu znala gdje im odvode djecu. Kaže da u takvim slučajevima roditelji moraju tražiti odgovornost direktora škola. Šatorović posebno ističe da je poražavajuća činjenica da se u BiH ne slave domovinski praznici ili Međunarodni dan djeteta, nego praznik neke druge države.
– To pokazuje u kakvom je stanju obrazovni sistem BiH kada mi nemamo organiziranu proslavu Međunarodnog dana djeteta i kada država nema sredstava da napravi takvu manifestaciju. Onda se dovodimo u situaciju da trčimo svakom ko da markicu, dvije, plati sendvič ili nešto drugo. Takvo ponašanje ide naruku onima koji upravljaju obrazovnim sistemom u BiH i koji mu ne žele dobro. Zašto to kažem? Pa, kada imate jednu sliku i ambijent da se praznik neke druge države proslavlja u jednom dijelu BiH, onda to koristi onaj drugi dio BiH, da pokaže kako smo razjedinjeni. Tako priča o samostalnosti entiteta dobiva više na značaju, a nama će reći da mi na neki način sami doprinosimo tome. Dakle, definitivno trebamo uraditi nešto na centralizaciji obrazovnog sistema. Da naš put, pravac i cilj ne budu ono što se radi niti u Turskoj, niti u Americi, ni u Rusiji, nego da bude ono što će biti svojstveno BiH. Ima značajan broj roditelja koji na takve skupove svjesno šalju dijete, jer ono tamo dobije sendvič ili majicu – kaže Šatorović, dodajući da je i to na neki način iskorištavanje teškog položaja roditelja i njihove djece.
Ističe da mu nije poznato da je slavljenje praznika tuđih država u BiH predviđeno nastavnim planom i programom.
– Bio bi nonsens da bilo koje ministarstvo obrazovanja na području BiH da saglasnost da se u BiH obilježavaju praznici drugih država. Dok država bude štedjela na obrazovanju, dok nas drugi budu kupovali za „trice i kučine“, ove stvari će se dešavati. Nažalost, ovo nije usamljen slučaj. Kada dođe bilo koja strana organizacija s određenom količinom novca i u bilo koje ministarstvo, onda se počnu primjenjivati obrazovna pravila države koju oni predstavljaju bez ikakvih prethodnih analitika, koliko je to dobro ili nije. Definitivno Sindikat je i protiv uvođenja američkog sistema obrazovanja bez obzira ko finansira i koliko je miliona ušlo zbog tih stvari, jer da je taj obrazovni sistem dobar, oni ne bi bili najveći uvoznici pameti na svijetu. Dakle, ovo se sve radi u cilju destrukcije obrazovnog sistema u BiH. I ta situacija s proslavom državnog praznika Turske u BiH uključena je u tom smjeru. Jer, Turska nama treba pomoći na drugi način. Na način da investiraju 100 puta više od onoga koliko investiraju u Srbiju ili neke druge zemlje, a ne na ovakav način – zaključuje Šatorović.