Kaljanasundarama(80), bibiliotekar iz indijske južne provincije Tamil Nadu, počeo je još u mladosti da razmišlja kako bi mogao da pomogne siromašnima i humanitarnim organizacijama. A onda je odlučio da uradi nešto sasvim neobično i humano počeo je da poklanja svoju cijelu platu.
Kako je sam vrlo rano ostao bez oca, odrastao je uz majku, koja se cijeli život borila da od njega stvori čoveka. Jednom jedan čovek mu je tada dao najbolji savet u životu: “Nemoj se zamarati kako pričaš, već se trudi da svojim djelima natjeraš ljude da dobro pričaju o tebi.”
On je ovaj savet shvatio krajnje ozbiljno i odlučio da ostatak života posveti pomaganju drugima.
“Razlog zašto sam počeo pomagati ljudima je taj što sam odrastao u selu bez puteva, autobusa, škole, struje. Nismo imali čak ni prodavnicu gde bismo kupili šibicu. Morao sam pješačiti deset kilometara do prve škole, a onda nazad. Dok sam pješačio tako sam, shvatio sam da bi trebalo da motivišem što više dece iz sela da krenu u školu, kako bi nam jpešačenje bilo zanimljivije”, sjeća se Kaljanasundarama, ovo je bilo njegovo prvo dobro djelo.
Nakon što je završio koledž, Kaljanasundarama je počeo da radi kao bibliotekar, ali je shvatio da mu ne treba plata kako bi poboljšao svoj način života, jer je bio zadovoljan njim. Odlučio je da svaku svoju mesečnu platu pokloni u humanitarne svrhe, tako je radio punih 35 godina radnog staža.
Kako je odlučio da to radi do kraja svog života, shvatio je da se ne može oženiti niti imati decu, jer u tom slučaju neće moći pomagati drugima. Pored svog posla, uvek je radio i neke honorarne poslove kako bi uspio skupiti što više novca za svoju humanost. I iako mu je plata rasla u narednim godinama, on je cijelu svotu izdvajao za donacije.
Tokom proteklih godina dobio je više nagrada za svoj humanitarni rad, među kojima i nagradu “Čovek milenijuma”, ali je odlučio da sav novac od nagrada takođe da u dobrotvorne svrhe.
U međuvremenu je osnovao i “Palam”, humanitarnu organizaciju. Pored novčanih donacija, njegova organizacija pomaže djeci iz siromašnih porodica u školovanju, ali i liječenju, ako je to potrebno.
Kalyanasundarama kaže da nema veće sreće kada ste u stanju da zaradite novac i poklonite ga onima kojima je potreban. Zato se smatra najbogatijim čovjekom na svijetu
Kaljanasundarama koji je u penziji, ni jedan peni svog primanja ne zadržava za sebe, već i ga dalje poklanja.