Oblaci su vidljive nakupine kapljica, prehladnih kapljica i ledenih kristalića. Nastaju kada se vodena para ohladi ispod temperature rosišta. Vodena para može biti u krutom, tekućem i plinovitom stanju; ona također utječe na prozirnost i boju atmosfere, te upija svjetlost i odbija je.
Po međunarodnoj klasifikaciji oblake dijelimo na deset rodova, od kojih svaki ima svoje vrste, podvrste i dodatne osobine.
Gotovo svi oblaci nastaju u prvih 10 km atmosfere, jer se količina vodene pare smanjuje s visinom pa nema materijala za njihovo formiranje.
Neke posebne vrste oblaka se nalaze na velikim visinama u stratosferi, gdje nastaju npr. od visoko izbačene prašine vulkanskih čestica.
Sunčeva svjetlost mora proći kroz cijeli oblak da bi došla do njegovog dna. Ako su oblaci tanki, onda nam izgledaju bijeli jer su dovoljno propusni za sunčevu svjetlost! Što je oblak deblji, on blokira više sunčevog svjetla, pa nam se baza oblaka čini tamnija.
Prije oluje, oblaci postaju jako gusti i debeli, pa ispod njih prodire malo svjetla. Ali, ako se maknemo od oluje i te iste oblake pogledamo sa strane, vidjeti ćemo da su blještavo bijeli jer odbijaju veliki dio sunčeve svjetlosti.