Terapijsko jahanje u svijetu se primjenjuje u sistemu redovnog školovanja, dok je u BiH to tek pokušaj entuzijasta da pomognu pojedincu u poboljšanju kvalitete života. Djeca oboljela od dijabetesa u Konjičkom klubu Visoko terapijskim jahanjem vraćaju samopouzdanje i postižu bolji uspjeh u školi.
Konjički klub Visoko već 3 godine uspješno provodi program terapijskog jahanja. Na inicijativu Udruženja Dijabet iz Visokog, u program terapijskog jahanja uključena su djeca dijabetičari iz Zenice, Kaknja i Visokog.
Marsiha Sarač, predsjednica ovog udruženja, objašnjava kako se na ovaj način djeci pokušava pomoći da shvate da nisu sama.
Korist od terapijskog jahanja mogu imati osobe različitih dobnih skupina s različitim posebnim potrebama. Prema istraživanjima Zavoda za javno zdravstvo, sve je veći broj djece oboljele od dijabetesa u osnovnim i srednjim školama. Samo u ZDK-u, do sada je registrovano 118 mališana oboljelih od ove bolesti.
Iako se terapijsko jahanje u svijetu provodi već desetljećima, kod nas je tek u začetku. Ovakva terapija utječe na psihofizičku kondiciju i samopouzdanje.
“Odlično se pobjeđuje strah. Ono što je najvažnije i što najviše ima efekta kod terapijskog jahanja – kada naučite upravljati životinjom teškom skoro 500 kilograma, naučili se upravljati samim sobom” – kaže Memnun Trako, voditelj programa terapijskog jahanja u Konjičkom klubu Visoko.
Osim značajnih fizičkih učinaka, bitni su i psihološki efekti. Dokazan je učinak i na kognitivne sposobnosti, jer djeca nakon terapijskog jahanja postižu odličan uspjeh u školi.
Ovo je poruka da djeca dijabetičari nisu neki otpisani dio društva, ističe Haris Delić, generalni sekretar Udruženja dijabetičara ZDK-a.
Ipak roditelji, članovi udruženja, sami ne bi uspjeli bez pomoći donatora, iako bi terapijsko jahanje trebalo postati dio sistema, naročito tamo gdje ima uslova za ovaj vid terapije.