Predstavljamo jedne od najvećih svjetskih misterija koje intrigiraju javnost, no koje niko nikada nije uspio dokučiti i riješiti.
6. Voynichev rukopis
Historija je prepuna drevnih jezika koje smo dekodirali i šifri koje smo probili, no svejedno postoji jedan bizaran rukopis koji je historičarima trn u oku – Voynichev rukopis. Kupio ga je trgovac rijetkim knjigama, Wilfrid Voynich 1912. godine i tekst se na prvi pogled uopće ne čini zanimljivim. Nizovi odlomaka na otprilike 240 stranica s ilustracijama i dijagramima, tekst je podijeljen u, čini se, 6 dijelova. Svaki dio naizgled opisuje određenu temu, travarstvo, astronomiju, biologiju, kozmologiju i farmaciju.
Što je onda tako izvanredno u vezi ovog teksta? Napisan je na jeziku koji nam je potpuno nepoznat i odolijeva svakom pokušaju dešifrovanja do dana današnjeg.
Tekst se sastoji od više od 170 000 znakova napisanih u uzorcima koji sliče jeziku, normalnom jeziku. Dvadeset ili trideset glifa sačinjava gotovo čitav tekst, s iznimkom nekoliko neobičnih znakova koji su se ponovili samo jednom. Glatko je napisano, bez grešaka ili ispravaka i bez znakova pauze pri pisanju, koji bi očekivali kad je u pitanju kodirani tekst. Gotovo nam sugeriše da je taj jezik bio prirodan i dobro poznat osobi koja je napisala taj tekst. Datiranje ugljikom odredio je godinu nastanka – između 1404. i 1438. godine, i iako kolaju mnoge teorije, zapravo se ne zna ko je autor teksta.
S obzirom na mnoge neuspjele pokušaje u dekodiranju Voynichevog rukopisa, mnogi sugerišu da je riječ o razrađenoj prevari i da zapravo ne može biti dešifriran. No, dok se to ne potvrdi, ovaj će čudni tekst ostati jednom od najfascinantnijih neriješenih zagonetki.
5. Wow! signal
Jedne ljetne noći 1977. godine, Jerry Ehman, volonter SETI-a (Search for Extraterrestrial Intelligence – Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom), snimio je dosad najjači dokaz izvanzemaljskog života u ljudskoj historiji. Ehman je skenirao radiovalove dubokog svemira, kao što je zahtijevala njegova pozicija volontera, nadajući se da će naletjeti na signal koji bi mogao poteći od izvanzemaljskog života.
Te noći instrumenti su poludjeli, signal je trajao 72 sekunde, što je najduži period koji je Ehman sa tim instrumentima i mogao izmjeriti. Nije bilo pogreške i činilo se da je nastao u konstelaciji Strijelac, blizu zvijezde Tau Sagittarii, udaljene 120 svjetlosnih godina od Zemlje.
Ehman je napisao Wow! na originalni print signala, prema tome je poznat kao Wow! signal.
Ako se pitate oko čega je takva strka, razmislite o ovom – primljeni signal bio je baš na pravoj frekvenciji a da ih se ne interpretira kao buka ili da bi bio presreten. Drugim riječima, ako biste željeli poslati signal u svemir kako biste komunicirali s izvanzemaljskom rasom, koristili biste tačno tu frekvenciju.
Usprkos ovom nevjerojatnom otkriću, svi pokušaji lociranja signala propali su, zbog čega su naučnici zbunjeni oko porijekla signala i njegovog značenja.
4. Pravi identitet Benjamina Kylea
2004. godine čovjek koji će uskoro usvojiti ime Benjamin Kyle, probudio se izvan Burger Kinga u Georgiji bez odjeće, identifikacije i bilo kakve uspomene.
Dijagnosticirana mu je retrogradna amnezija, nije se mogao sjetiti ko je, a bez ijedne isprave, nije mogao ni saznati. Da je riječ o sasvim običnom slučaju amnezije, vjerojatno bi se brzo našao identitet osobe, sam od sebe. No, problem je u tome što ga ni vlasti nisu mogle identificirati.
Lokalna i državna policija nisu uspjeli ništa otkriti usprkos iscrpljujućoj potrazi. 2007. godine uključio se i FBI, no također nisu uspjeli u identifikaciji, zbog čega je jedina osoba koja se vodi kao nestala iako se zna gdje je. Jedan od posebno nezgodnih usputnih efekata kad nemate svoj identitet je da ne možete imati stalno zaposlenje, te bez uspomena svih znanja i vještina, problem je samo još gori.
Nakon dokumentarca o Benjaminu, mediji su također pokupili priču koja je privukla pažnju lokalnih biznismena. Jedan od njih mu je ponudio posao perača suđa, gdje još i danas radi. To mu je omogućilo da se makne iz šume u kojoj je spavao i useli se u klimatiziranu kućicu. No, njegov pravi identitet je nepoznat to dana današnjeg.
3. Plešuća kuga ili ples smrti
Priča o plesu smrti zvuči kao čista fantastika.
Jednog ljetnog dana u Strasbourgu 1518. godine žena je počela divlje plesati po ulici. Dan se pretvorio u noć, noć u dan, a ona je još uvijek plesala.
U roku jedne sedmice 34 ljudi joj se pridružilo, plešući kao da su opsjednuti, bez prestanka, bez očitog razloga. U roku jednog mjeseca, brojka plesača se povećala na 400. Fizičari su dokumentirali tu pojavu i tražili rješenje. Cijelo to vrijeme plesanje se pogoršalo. Mnogi su se razboljeli ili umrli zbog posljedica iscrpljenosti, moždanih i srčanih udara. Vlasti su zaključile da je jedini način za ozdravljenje plesača – isplesati svoju bolest.
Dvorane i tržnice otvorene su za plesače, čak je i drvena pozornica bila izgrađena za njih. Muzičari su pratili te pokrete muzikom. Brojne su teorije pokušale objasniti i otkriti razlog ovog bizarnog događaja, uključujući korištenje otrova, epilepsiju, tifus, masovnu psihogenu bolest… No, do dana današnjeg nemamo nikakav odgovor ili razlog za ovaj nevjerovatni događaj.
2. SS Ourang Medan
U junu 1947. godine nekoliko je brodova putovalo trgovačkim rutama kod Malake, blizu obale Malazije, kad su primili zastrašujući SOS poziv: „Svi su časnici i kapetan mrtvi. Moguće je da je sva posada mrtva.” Nakon kratkog perioda vremena, primljena je još jedna poruka: „Umirem.”
Brodovi u blizini identifikovali su izvor signala s nizozemskog teretnjaka SS Ourang Medana.
Najbliži trgovački brod „Srebrna zvijezda” plovio je brzo koliko je moguće kako bi stigao do izvora tog stresnog signala. No, kad su stigli na Ourang Medan, prizor je bio stravičan – svaki član posade ležao je mrtav.
Oči muškaraca bile su širom otvorene s izrazima dubokog terora. Posada „Srebrne zvijezde” našli su preminulog radiooperatera, čija je ruka još uvijek ležala na tipki za slanje Morseovog koda i širom otvorenih očiju. No, čudno, nije bilo znakova rana ili ozljeda na niti jednom tijelu. Posada „Srebrne zvijezde” odlučila je dovesti brod do luke, no prije nego što su počeli, počelo se dimiti iz donjih paluba.
Posada „Srebrne zvijezde” koja je bila na SS Ourang Medanu jedva je imala dovoljno vremena da pobjegne prije nego je SS Ourang Meden eksplodirao i glatko potonuo. Mnoge se teorije vrte oko tog događaja, neki kažu da je riječ o oblacima otrovnih prirodnih plinova s dna mora, a neki čak krive i nešto neprirodno. No, do danas tačna sudbina posade ovog broda ostaje sakrivena.
1. Baterija iz Bagdada
Kada mislimo o struji, većina nas se sjeti Benjamina Franklina i Nikole Tesle. Godina Franklinovog sudbonosnog otkrića bila je 1752.
No, postojanje baterije iz Bagdada sugeriše mogućnost mnogo šokantnijeg naučnog napretka u tom polju – prije 2 000 godina! Baterija je otkrivena 1936. godine i smatra se da je kreirana u Mezopotamiji. Sastoji se od cigle u obliku vrča i unutar toga ima galvanizirane željezne čavle omotane listom bakra, a neki arheolozi teoretišu da se koristila i neka kiselina koja je generisala električnu struju unutar vrča.
Ako je to tačno, taj bi uređaj za dva milenija nadmašio zasad priznatu godinu otkrića struje – otkrića elektrohemijskih ćelija, koje je otkrio Alessandro Volta.
Jesu li se ili nisu ovakvi uređaji koristili kao baterije dosta je nejasno i arheolozi se ne slažu, no također ne znaju za što bi im trebala struja koja nastaje jer nemamo nikakvih historijskih zapisa tog vremena. Neki smatraju da se uređaj koristio za galvaniziranje objekata, no dokaz za korištenje uređaja u tu svrhu nije pronađen.
No, znamo da bi baterije u teoriji mogle funkcionisati. Barem je dvaput provedeno repliciranje baterija i u oba je eksperimenta dokazano da su baterije zaista sposobne proizvoditi elektricitet kad bi bile napunjene kiselinom. No, zasad je stvarna svrha ovih uređaja nepoznata.
Prvi dio članka pročitajte OVDJE.
(geek.hr)