Nagađa se da većina galaksija u svemiru ima crnu rupu u svojoj sredini; uključujući i naš dom, Mliječni put.
Povremeno se dvije galaksije nađu preblizu jedna drugoj te se spoje. Astronomi sa Sveučilišta u Marylandu vidjeli su jedno takvo spajanje galaksija i vjeruju da su, kao rezultat toga, promatrali jedan od rijetkih primjera kruženja dvije supermasivne crne rupe u orbiti koje su bile toliko blizu jedna drugoj.
„Vjerujemo da smo promatrali dvije supermasivne crne rupe koje su bile bliže jedna drugoj nego ikad prije”, rekao je Suvi Gezari, koautor nove studije objavljene u časopisu Astrophysical Journal Letters. Mogućnost spajanja supermasivnih crnih rupa postala je uvjerljivija postojanjem pulsirajućeg kvazara pronađenog između spajanja galaksija. Crne rupe, zbog njihove nevjerojatne mase i gravitacijske privlačnosti, pohlepno gutaju sve što im se nađe na putu. Kvazari proizlaze iz sve te topline i iz ubrzanja materija koje nastaju spajanjem crnih rupa.
Kvazar o kojem je riječ, PSO J334.2028+01.4075, djeluje kao rotirajuća sirena čija se svjetla pale i gase, ali umjesto sekunde kao što to inače biva kod takvih sirena, njegovo je trajanje 542 dana (vrijeme koje je potrebno da kvazar ode iz svoje najsjajnije svjetlosti do svoje najtamnije i ponovno natrag k najsjajnijoj).
Procjenjuje se da ovaj kvazar okružuje crnu rupu svojom masom koja je oko 10 milijardi puta veća od mase našeg Sunca.
Otkriće takvih binarnih parova crne rupe, koji su gravitacijski blizu jedan drugom, može dovesti do uzbudljivih opažanja u budućnosti. Konkretno, znanstvenici se nadaju da će konačno rasvijetliti nešto što se zove „problem završnog parseka”.
Konačne etape sudara crne rupe trenutno su nepoznate; teoretski modeli imaju problema s predviđanjem kako će ovaj kozmički događaj izgledati.
„Ovaj par crnih rupa može biti tako blizu da emitira gravitacijske valove, koji su predviđeni Einsteinovom teorijom opće relativnosti. Moramo još otkriti gravitacijske valove – oni se gibaju u prostor-vremenu te iskrivljuju put svjetlu koje putuje kroz svemir, kao svjetlo emitirano iz kvazara PSO J334.2028+01.4075”, zaključuje Gezari.
Promatranje ovog epskog spajanja galaksija može pružiti vrijedne podatke za daljnja istraživanja