Bosna i Hercegovina je bogatija za još scensko vokalno-instrumentalno djelo. Pripreme za novu operu bh. kompozitora Asima Horozića “Zmaj od Bosne” počinju od juna, a praizvedba je zakazana za mart naredne godine.
To je intimna priča o Huseinu-kapetanu Gradaščeviću, borcu za autonomiju Bosne u vrijeme Osmanskog carstva, koji je zbog svojih odlučnih stavova, čemu svjedoči i citat “Boga se bojim malo, sultana nimalo, a vezira k'o dorata svoga”, dobio narodsko ime Zmaj od Bosne.
O historijskoj operi u kojoj će isključivo biti angažovan bh. umjetničko-tehnički kadar govori Ozren Prohić, hrvatski režiser, zadužen za postavljanje ovog djela na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo.
RSE: Opera je rađena od 2003. do – da tako kažem – juče, jer ste danas (18. maj) partiture službeno predali Narodnom pozorištu Sarajevo sa kojim ćete raditi na pripremi praizvedbe “Zmaja od Bosne”. Libreto je napisao Nijaz Alispahić, koji je sarađivao i na druge dvije Horozićeve opere. Znamo li datum premijere?
Prohić: Dakle, “Zmaj od Bosne” je treća opera Asima Horozića nakon opera “Hasanaginica” i “Aska i vuk”. Mi od danas krećemo u krajnju realizaciju, odnosno nakon današnje službene predaje partitura krećemo u pravljenje podjela i autorskog tima. Muzičke i tehničke probe kreću već od juna, odnosno septembra, a režijski rad počinje od januara iduće godine. Premijera bi trebalo da bude 10. marta 2016. godine.
RSE: Opišite nam djelo?
Prohić: Vrlo je zanimljiva struktura djela, jer je dramaturški jako sažeta. Djelo ima tri čina. Prvi čin se događa u kuli Husein-kapetana Gradaščevića. Drugi čin je događa u Osijeku, a treći u Istanbulu i tu ima jedna scena sa sultanom. Interesantna je dramaturška pozicija kora koji je, gotovo, kao antički kor, a nazivam ga i sudbinskim korom, jer prati sudbinu poput uvertire ili preludija koji uvodi u priču i sa tom pričom završava. Rekao bih da opera ima filmske elipse.
Kako je sam Horozić filmofil, gledali smo da najbolje teatarski pokažemo scensku dinamiku ove opere. Djelo je, također, vrlo čvrsto strukturirano, ono ima etnomelose, prepoznatljive Horozićeve strukture, ali i jedno ugušćavanje orkestracije u smislu različitih slojeva koji na novi način rastvaraju njegovo djelo.
S druge strane, priča o Zmaju od Bosne je i dan-danas duboko intimna priča, a politički užasno zanimljiva. Danas kad pogledate suvremenu historiografiju, odnosno suvremene političke i historiografske poglede, još uvijek se oko Zmaja od Bosne lome koplja. Osim Kamberovićeve monografije (Husnija Kamberović, autor knjige “Husein-kapetan Gradaščević (1802 – 1834): Biografija”. Koliko bi danas BiH pomogao neko poput Husein-kapetana Gradaščevića?, op.a.) pisane su neke stvari, ali često je Zmaj od Bosne bio zaobiđen u samoj historiografiji.
Naravno, u operi se ne bavimo politikom, ali se sigurno bavimo Bosnom i Hercegovinom i tom poviješću, te suvremenošću. Mislim da je priča beskrajno plemenita i govori o jednoj vrsti tuge koja se svako-malo na ovim prostorima događa. Priča je jako bosanskohercegovačka, jako je utemeljena i u pozitivnom smislu patriotska, ali je i historijska, te ljubavna.
RSE: Ali sa tragičnim završetkom.
Prohić: Pa dobro… To ovdje i nije čudo.
RSE: Za koji tip publike je napisana opera? Kome se primarno obraća?
Prohić: Namijenjena je svakoj publici. Muzički pristup Asima Horozića nam je poznat. Dakle, to je nešto što je autohtono, autentično i na jednoj visokoj umjetničkoj razini. S druge strane, mislim da će operu moći gledati i klinci, budući da su danas djeca zrelija, pa sve do iskusnije publike. Opera “Zmaj od Bosne” je ozbiljna, ali ima atraktivnih muzičkih dijelova, a tu je i jedna priča koja jeste tužna, ali i zanimljiva jer je puna napetosti.