I dok se na jednoj strani u BiH Turska doživljava kao prijateljska i najrođenija, u drugom dijelu BiH prema Turskoj i njenim ulaganjima postoji snažan otpor. Do sada je u BiH uloženo oko 150 miliona eura, kroz 700 projekata obnove, dok je iznos investicija premašio 100 miliona eura. Istovremeno, analitičari smatraju da bi BiH mogla mnogo više prosperirati da je njena klima za ulagače bolja, te da se radi na konkrenim projektima umjesto da se samo traži novac, čime se stvara slika neozbiljnosti.
Između otvorenih prijateljskijh, istorijskih i sentimentalnih osjećanja BiH i Turske, preko izuzetnih animoziteta koji idu u pravcu optužbi za neoosmanske ambicije, teče priča o ulaganjima Turske u BiH. Ekonomska invazija na Balkan koja je snažnim političkim uticajima do sada je bar prema raspoloživim izvorima rezultirala sa preko 150 miliona eura koje je Turska uložila u oko 15 kompanija u BiH. Otvorila je i vrata za proizvode animalnog porijekla koje BiH ne može izvoziti u EU, što za bh. proizvođače mnogo znači, podsjetio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.
“Mi smo jako zahvalni Turskoj što je otvorila kvotu za uvoz mesa iz BiH i nadamo se da će, zbog dugotrajnosti tog dogovora, vrlo brzo proizvodnja u BiH porasti i da ćemo brzo doći do izvoznog kapaciteta od deset hiljada tona, što bi za naše poljoprivrednike predstavljalo izuzetno značajnu stvar”, rekao je Ivanić.
Najznačajnije investicije koje su premašile 1.600 uposlenih su one u Natron Maglaj, lukavačku Sodu, te u bankarski sektor kroz Turkish Ziraat Bank Bosnia. Turska je razvojna agencija kroz 700 projekata obnove uložila oko 150 miliona eura.
Ulaganja Turske u BiH imaju i političku dimenziju. U RS nedavno je nastao politički skandal kada se Doboj priključio zajednici opština turskog svijeta. Da paradoks bude veći, u Doboju Turci svakodnevno finansiraju 1.300 obroka za javnu kuhinju, što je koštalo oko million i po eura, a dogovroreni su i projekti obnove ulica i gradnje gradskog mosta vrijedni dva i po miliona eura.
Direktor Instituta za edukaciju u Vanjskotrgovinskoj komori BiH Duljko Hasić kaže kako je Turska značajan investitor u BiH, te da političkim opstrukcijama ne bi smjelo biti mjesta.
“Turska je postala jedan od deset važnih trgovniskih partnera za Bosnu i Hercegovinu, uključujući i direktna strana ulaganja koja su se desila. S druge strane, Turska je dozvolila i otvorila tržište za kritičnu grupu proizvoda iz oblasti prehrane. Prije tri godine pokrivenost uvoza izvozom bila je svega 30 posto, međutim, u ovom periodu ona je dostigla zaista zavidni nivo i iznosi skoro 80 posto. Postavlja se pitanje: šta se to u Bosni i Hercegovini dešava, ko pravi opstrukcije, ko pravi odbojnost prema tim investicijama, a s druge strane, toliko su nam potrebne zbog radnih mjesta, razvoja, unapređenja proizvodnje? Nama su potrebne investicije i ni u kom slučaju ne treba praviti takve barijere. Uostalom, i najveći iznos svih investicionih ulaganja i kreditnih linija upravo je išao u dijelu koji je pravi otpornost. To su gradovi i mjesta u Republici Srpskoj.”
Zanimljivo je da gotovo svaki posjet turskih zvaničnika prati i delegacija privrednika. Ulaganje nije upitno, a znaju se i sektori, bar kako je to prezentirao turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan.
“Želimo da na polju kulture ostvarimo doprinos BiH koja posjeduje veoma bogatu kulturnu ponudu, i da Bosna postane velika, privlačna destinacija na polju turizma. Na polju namjenske industrije BiH posjeduje značajno iskustvo i tu možemo ostvariti blisku saradnju. Jednako se može sarađivati na polju proizvodnje rezervih automobilskih dijelova. BiH posjeduje i velika šumska bogatstva. Isto tako sektor namještaja i ostalih proizvoda može biti od velike važnosti”, kaže Erdogan.
Ekonomska analitičarska Svetlana Cenić o turskim investicijama govori s racionalnog aspekta – ljubav na jednu, a novac na drugu stranu. Iz ljubavi su, kaže Cenić, Turci pomagali, donirali, gradili džamije, obnavljali spomenike, ali kada je posao u pitanju i tu vladaju postulati kao bilo gdje drugo.
“A kad pitaju: ‘Gde vam je konkretan projekat, kako ćemo, šta ćemo?’, onda nema. Obično je u dve rečenice: ‘Mi bi hteli, recimo, fabriku vode’, ‘Mi bi hteli to i to’. Projekat, investicije, kako administraciju rešiti, kako sve – toga nema. Tačno je da je nekih turskih, uslovno rečeno, biznismena dolazilo ovde, pa su malo pokvarili utisak, jer obično prvo dolaze tašna, mašna i ostalo, koji su ovde i malo dugova napravili, malo folirali, zbog čega su i Turci, ozbiljni biznismeni, odnosno poslovni ljudi, ogorčeni. Ali, u Turskoj, sa 80 miliona stanovnika, sa onakvom privredom, imate toliko ozbiljnih ljudi koji traže ozbiljna ulaganja, ozbiljne razgovore, a druga stvar je, što je ovde takođe problem, što ih varaju. Varaju i njih, pa ih preuzmu neki šalabajzeri koji im obećaju da samo ako daju pet hiljada ovde, tri hiljade tamo, oni će ih provozati kroz procedure.”
Jedan od apsurda u politici ulaganja je i taj što kompanije koje dolaze u BiH imaju masu prepreka zbog kojih dobar dio investitora iz svijeta odustaje ulagati, a istovremeno, Turska, kompanijama koje namjeravaju investirati u Bosnu i Hercegovinu daje poticaje.
Samo je pitanje može li BiH naklonost 17. ekonomije na svijetu, iskoristiti u svoju korist, pa po uzoru na Srbiju, umjesto ludosti primijeniti političku mudrost.