Prije nekoliko sezona klub koji je osnovan za vrijeme socijalističke Jugoslavije 1959. godine, igrao je u kantonalnim ligama ili bolje reći ‘amaterskim’, i tada u to vrijeme klub nije bio nikakva atrakcija, nego samo nedjeljni povod ‘opuštanje’ uz časicu, dok se na terenu igrao fudbal seoskog ranga. Sa druge strane, ‘lokalni rival’ klub FK Rudar, godinama je uživao u znatno većim mogućnostima, ali bezuspješno, zbog mnogobrojnih malverzacija vladajućih struktura nekada slavnog kakanjskog predstavnika fudbala, Kakanj je godinama čekao da ima svog ‘prvoligaša’.
Edin Begovac i Mensur Mušija, biznismeni koji se u vlastitim poslovnim karijerama bave ‘milionskim poslovima’, upravo su prije par godina bili članovi uprave FK Rudar Kakanj, ali tamo nisu uspjeli ništa napraviti. Vjerovatno je da nije bilo jednostavno vratiti klub na pravi put, pročešljati i počistiti račune, ili jednostavno pomaknuti one individue kojima takvo stanje kluba odgovara i nisu zainteresovani za napredak.
Stoga, najprije Begovac, pa potom i Mušija, okreću se ka dobojskom klubu FK Mladost, ulažu ozbiljnije svote novca, grade tribine, dovode kvalitetna pojačanja i za samo pet godina uspiju da se od najnižih kantonalnih liga, preko Druge i Prve lige FBiH, plasiraju u najviši elitni rang bh. fudbala! Sada Kakanj, kao grad koji se sve više spominje u medijima, i kojeg njegov općinski načelnik Nermin Mandra, sve više ‘hvali’, po prvi put u historiji ima ‘premijerligaša’. Dobojani se nadaju da će im ovim povodom kada će im u goste dolaziti navijači Željezničara, Sarajeva, Borca i Širokog Brijega, da će im općinske strukture pomoći na uređenju ulica, čiščenju i saniranju oronulih trotoara i fasada, a sve s ciljem da gosti odu sa pozitivnim dojmovima.
Međutim, u ovoj priči nije najvažniji Kakanj, nego njegovo predgrađe sa ‘otomanskim’ identitetom, u kojem žive ljudi koji žive za fudbal. Sa prvim rezultatima koje je napravila FK Mladost, navijači koji su prije ponajviše rekreativno dolazili na utakmice, oformili su i ozvaničili navijačku grupu “Crvena legija”. Svi u crvenom, sa šalovima oko vrata, neki sa kapama, a neki sa fesom na glavi. Ne propuštaju domaće utakmice, uvijek su dvanaesti igrač na terenu. Za klubom su proputovali cijelu Federaciju, a sada će i Bosnu i Hercegovinu! Na tribini su kompletne porodice, muževi i supruge sa djecom, sve od najmlađih do najstarijih lokalnih penzionera. Poznato je da na našim terenima uglavnom paradira huliganstvo, pa su ovakve priče ‘nada u bolje sutra’.
Proteklog vikenda na stadionu u Doboju gostovao je Gošk iz Gabele, u posljednjem kolu Prve lige FBiH, sa jednim bodom prednosti nad fudbalerima Mladosti koji su nakon lošijih rezultata pali na drugu poziciju n tabeli. Zabilježen je rekordan broj posjetitelja na stadionu, a atmosfera je bila za pamćenje. Goste iz Gabele u Premijer ligu je vodio i neriješen rezultat koji se na terenu vukao do 90. minute. Fudbaler Mladosti Haris DIlaver iz slobodnjaka je pogodio za 2:1 i odveo klub ka historijskom iskoraku.
Za domaće navijače je bilo jako stresno i napeto, ali se nije moglo bolje završiti. Nazdravili su šampanjcem, a potom slavili i pili dugo u noć uz skandiranje: “Ko ne pije, iz Doboja nije”.
Atmosferu pogledajte u fotogaleriji!