Sve što se čovjeku dogodi, veliki trag na duši ostavlja.
I događanja iz juna 1992. godine, kada agresori prekinuše niti života mnogih mladica, kada žestoki kuršumi oprhnuše te živote u beharu, ostaviše dubok i neizbrisiv trag.
I još jedan tužan dan svanu za Općinu Ilijaš – dan kada pitomo mjesto Lješevo obilježava dvadest i tri godine od masakra nad nevinim stanovnicima ovog naselja.
Dvadeset i dva nevina života zbrisana su sa lica zemlje 5. juna 1992. godine, prekinuta su rukama zlikovaca, negdašnjih komšija, koji su ih nekoliko dana kasnije, nemilosrdno bacili u masovnu grobnicu na mjestu sadašnjeg mjesnog mezarja.
Centralni program održan je ispred spomen-obilježja sagrađenog na samom mjestu masakra. Nakon intoniranja državne himne, te učenjem ajeta Kur’ana Časnog, kojim nas milozvučnim glasom svojim počasti Nermin ef. Bahtanović, prisutni pokloniše cvijeće i dižući ruke u molitvi pomoliše se za duše nevinih, ubijenih.
Dostojanstveno, kako i dolikuje, i mališani iz Predškolske ustanove “Behar”, Osnovne škole “Đulistan” i “Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom”, pridružiše se porodicama i prijateljima ubijenih, kako bi tugu, što do neba izrasta, sa njima podijelili i olakšali.
I tako – mještani Lješeva više od dvije decenije čekaju na svoju pravdu.
Čekaju da se kazne zločinci.
Čekaju smiraj duša svojih.
Čekaju i ne dopuštaju da ogrtač zaborava prekrije tužnu istinu – jer o ovome se treba pričati, izvlačiti poruke i ne dopustiti da se zaboravi.
(Admir Džanko, direktor Predškolske ustanove Behar”)