Kao opća mjera vrijednosti robe, novac se prvo pojavio u staromEgiptu, antičkoj Grčkoj i Rimu.
Prvi poznati novac na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine datira još iz drugog stoljeća prije nove ere. Ilirsko pleme Daorsi, koje je živjelo u dolini Neretve, pod uticajem Grčke, počelo je kovati vlastite kovanice.
U gradu Daorsoi, kod mjesta Ošanići u blizini Stoca, pronađeno je 39 različitih novčića, kovanica novca, alat i matrice. Novac nije bio naročite kvalitete, ali je značio nezavisnost i razvijenost ovog plemena.
Na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine tokom historije, mijenjali su se različiti osvajači koji su sa sobom donijeli kulturu, privredu, ekonomiju i novac.
Tako su dolaskom Rimljana na ove prostore Iliri uključeni u antičku civilizaciju. Rimljani su uveli upotrebu rimskog novca denara ili solida. Nakon što su Slaveni osvojili ova područja početkom VII stoljeća na tlu sadašnje BiH kolao je novac susjednih zemalja: Dubrovačke Republike, Mletačke Republike i Vizantije.
Ime Bosna se prvi put spominje u X stoljeću u dijelu Bizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta. Prvi pisani trag o srednjovjekovne bosanske države datira još od 29. augusta 1189. kada je poveljomKulin ban ozvaničio prijateljske odnose sa Dubrovnikom.
Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini 14. stoljeća, razvio je široku aktivnost kovanja novca te se njegove kovanice javljaju u većem broju različitih vrsta. Nažalost, historijski izvori ne govore o tome gdje se nalazila njegova kovnica.
Taj novac je imao bosanske simbole, ali neke kovanice su imale i motive susjednih zemalja.
Njegov nasljednik Tvrtko I Kotromanić također je kovao vlastiti novac. Taj novac poznat je u samo dvije tipološki različite vrste. Za izradu kovanica posebno su naručeni kalupi od dubrovačkih zlatara.
Jedan od najljepših primjeraka novca, ne samo Bosne nego i čitavog srednjeg vijeka, je čuveni četverostruki zlatnik koji je bio četiri puta teži od do tada kovanih zlatnika u Evropi. Zlatnik je bio finoće 980/1000, težak nešto više od 14 grama, prečnika 30 mm.
Četverostruki zlatnik
Ipak, historičari se ne mogu složiti kome tačno pripada ovaj zlatnik. Prema mnogima zlatnik je napravljen za vrijeme Tvrtka I Kotromanića. Ipak, ima i onih koji ovaj zlatnik pripisuju Stjepanu Tomaševiću. Jedan od zagovornika te teze je i Ivan Rengjeo, hrvatski historičar i numizmatičar koji ga je prvi objavio i opisao. Svoju tezu temeljio je na argumentima da prikaz lava na aversu predstavlja grb Brankovića, kojim je pripadala kraljica Mara, supruga Stjepana Tomaševića.
Nakon smrti kralja Tvrtka I, bosanski vladari prestaju kovati novac sve do druge vladavine kralja Tvrtka II Kotromanića koji je zadržao obilježja svog prethodnika. Osim njega iste motive koristili su i Stjepan Tomaš i njegov sin Stjepan Tomašević Kotromanić, posljednji kralj Bosne i posljednji despot Srbije.
Profesor Senad J. Hodović iz Visokog naglašava da je novac u srednjem vijeku nastao u Bosni imao apsolutnu upotrebnu vrijednost i u susjednim zemljama.
Nakon osvajanja Bosne 1463. godine Osmanlije su uvele svoj valutni sistem.