Cijeli život provedemo želeći nešto dostići, slijedeći snove, vjerujući da ćemo kad to dobijemo postati sretniji, ali nije tako.
Život je u putu, ne na kraju. Nije važno koliko je lijepo produhovljeno je ono čemu težimo. Posljednja stanica je smrt, ako ne umijemo da budemo sretni, da budemo bolji, da budemo onakvi kakvi želimo da budemo u putu, nećemo to postići ni na kraju.
Život je prepun blaga za kojim ljudi jure to su sve one stvari za koji oni vjeruju da će im donijeti sreću a za koje se uglavnom ispostavi da su varke i ponekad kad dostigne ono za čim je toliko žudio, čovjek se zatekne samo s prazninom u rukama. | Horhe Molist