Kad te zamolim, da me slušaš, a ti mi počneš davati savjete, nisi učinio to što sam te zamolio.
Kad te zamolim, da me poslušaš a ti me započneš pitati, zašto tako razmišljam, gaziš moje osjećaje.
Kad te zamolim, da me slušaš, a ti misliš kako moraš učiniti nešto, što bi riješilo moj problem, razočarao si me, pa neka ti zvuči čudno.
Slušaj! Sve što sam te zamolio je, samo da me poslušaš.
Ne govori, ne radi, samo me slušaj.
Sam mogu učiniti ono što je potrebno. Možda sam bez hrabrosti i neodlučan.
Ako nešto napraviš za mene, što znam sam i što sam moram učiniti za sebe, samo ćeš povećati moj strah i moju slabost. Ali ako jednostavno prihvatiš da osjećam to što osjećam, bez obzira kako to nerazumno zvuči, odreći ću se potrebe da te uvjeravam što se nalazi iza tog mog nerazumnog.