Ivanu Mirković, studenticu druge godine arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, zatekli smo juče na ilijaškoj nekropoli Kopošići kako sa Benjaminom Hadžimuratovićem, sa prve godine istog studija, lopaticom čisti zemlju koja se ukazala nakon što se sa nje specijalnim mašinama pomakao jedan od najljepših stećaka od onih šezdesetak hiljada koliko kažu da ih ima u BiH.
7,5 tona težak stećak
Prof. Edin Bujak stoji pored njih i pokazuje im šta će dalje raditi, a, očito je, treba nastaviti još dublje kopanje. Cilj ekipe koju predvode, pored Bujaka, i profesori Dubravko Lovrenović, Adnan Busuladžić, Esad Kurtović jeste da se istraže grobovi ispod stećaka nekropole, koja je sa obližnjim starobosanskim gradom Dubrovnikom, 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom.
Malo dalje od Vukavinog je i stećak velikog bosanskog kneza Batića, koji je sve do prije koji dan upola bio u zemlji. Sada stoji potpuno otkriven, raskošne ljepote i s tordiranom vrpcom za koju se dosad nije znalo, svjedočeći o majstorstvu starih klesara. Ispod tog stećka, 7,5 tona teškog, nema ništa. Odavno se zna da je Batićeva grobnica otvarana, prvi put za vrijeme Austro-Ugarske.
Što se tiče Vukavine grobnice, prof. Bujak još ništa ne bi zaključivao: “Dosad nismo došli do zdravice, nismo našli tragove koštanih ostataka, niti bilo šta drugo. Plašim se da ovi otvori na gornjem zidu nisu pokazatelj da je i u tu grobnicu provaljeno”, govori prof. Bujak, pokazujući nam ostatke grobne konstrukcije. Sigurno je, međutim, da je ovo istraživanje već dovelo do prave poslastice za one koje interesuje život srednjovjekovne Bosne. Pokazalo se da je postolje Vukavinog stećka, uvučeno sa bočne strane, a na njemu su i četiri novootkrivene spirale.
Ivana lopaticom čisti djelić kamenog ansambla, a na prvo pomaljanje nekog šiljka iz zemlje, profesor joj govori da stane. Malo dalje, na stolu primjećujemo željezne predmete iskopane ovih dana. Tu su i dvije kosti. Ruka bi da ih dotakne, ali nam ne dozvoljavaju. Prof. Kurtović ih uzima u rukavicama. Pronađeni su ispod stećka za koji se vjeruje da je pripadao ocu velikog kneza bosanskog Batića, a koji je bio važna politička ličnost u doba vladavine Tvrtka II.
DNA analiza
Pomaknut je mašinama i stećak za koji se vjeruje da je pripadao djetetu Batića i Vukave. Još se nije krenulo u otkopavanje njegove grobnice.
“Ako nađemo koštane ostatke i u Vukavinoj i u ovoj dječijoj grobnici, onda bi se DNA analizom moglo potvrditi da li je riječ o osobama s rodbinskim vezama”, govori prof. Bujak, kojem su pomagale i studentice Emina Smajić, Dženefa Merdžunić, Lamija Hadžibegović. Zapravo, na nekropoli su svaki dan novi studenti: “To je najbolji način da se, preko njih, širi pričao o ovim stećcima, među kojima su i dva kneževska. A na cijelom području srednjovjekovne Bosne ih ima pet zasad. Jedan sam nedavno otkrio u Hadžićima, jedan je u Kiseljaku, jedan u Olovu”, govori prof. Bujak, koji je 16 dana proveo u Hadžićima, popisujući stećke. Već se zna da ih je tamo puno više nego što se mislilo, oko 700, u Jajcu je isto tako.
“Govorilo se da ih ima 115, mi smo pronašli oko 350, tako će, vjerujem, biti i u Ključu, Visokom, Širokom Brijegu, Posušju”, govori Bujak, a Perica Martinović nam pokazuje šta se sve pronašlo na obližnjem starom gradu Dubrovniku: đule, razne oštrice od strijela, dijelovi ukrasnih elemenata sa kuća, brojna oruđa, britva.
Vrijeme je užine. Dimi se roštilj. Neko se uspeo na trešnju. Ivana sjeda. U glasu joj osjećamo ponos dok nam kazuje kako njeno prezime Mirković vodi porijeklo od kneževskih porodica, čije ostatke i ona, eto, traži.