Bubamare ili božje ovčice su vrsta kukaca koje zajednički spadaju u obitelj Coccinellidae. Ovo je vjerojatno najpoznatija vrsta kukaca, svako zna prepoznati bubamaru. Ipak, unutar te obitelji postoji puno različitih vrsta (samo u srednjoj Europi 80 vrsta), od kojih su najpoznatije:
– sedmotočkasta bubamara – Coccinella septempunctata
– dvotočkasta bubamara – Adalia bipunctata
– azijska, japanska bubamara (u Velikoj britaniji nazvana i Harlequin ladybird) – Harmonia axyridis
– Anatis ocellata i Exochomus quadripustulatus – vrste koja se hrane ušima na četinjačama
Bubamare su najčešće u umjerenom pojasu Europe i Sjeverne Amerike.
Svojim jarkim bojama bubamare jasno daju upozorenje predatorima da je bolje da ih ne love. Kad je bubamara u opasnosti brani se tzv. refleksnim krvarenjem, tj. ispušta krv (hemolimfu) iz nožnih zglobova. Ta “krv” sadrži vrlo neugodnu tvar (kokcinelin) koja odbija većinu ptica i mrava.
Većina bubamara, i odrasli kukci i ličinke, se hrane lisnim ušima, stoga su poželjan kukac u svakom vrtu. Tek poneke vrste u Južnoj Africi su biljožderi. Žive na lišću biljaka i drveća, a zimi se zavlače pod suhu koru drveća i slična skloništa, čak i u hladna mjesta u kućama, prezimljuju u skupinama. Pare se na proljeće i u ljeti, a ovisno o vrsti mogu izleći od 3-300 jajašca. Jajašca u jako slična jajašcima krumpirove zlatice, samo malo manja i bljeđa. Jajašca odlažu na poleđinu listova u blizini kolonija lisnih ušiju, a za 5-8 dana izležu se ličinke koje se također hrane ušima, a proždrljivije su od odraslih kukaca, odnosno puno više jedu.