Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu. Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao. Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti… ali je primjetio trnje na stabljici i pomislio:
“Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?”
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala – uvenula je.
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža. Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka. Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje – nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih. Nikad ne realiziraju svoje potencijale kojima ih je Bog obdario. Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši. Netko im drugi mora pomoći – pronaći je.
Pomozi ljudima oko sebe da nadjačaju nedostatke. To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udijeliti svakome.
Ako pomogneš nekome da nađe ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek… iznova…