Problem neplaćenih doprinosa za PIO u Federaciji BiH je već hronična bolest. Iako postoje svi zakonski propisi i Federalni zavod PIO/MIO često upozorava na dugove, u konačnici ispaštaju penzioneri zbog sve teže mjesečne isplate. Najveći dužnici su javna preduzeća i institucije.
Nakon niza pisama s vrha Federalnog zavoda da je isplaćivanje plate bez uplate doprinosa za PIO kršenje zakona, početkom ove godine iz Zavoda su dužnicima poslana posljednja upozorenja: neće se prihvatati pojedinačne uplate zaostalih doprinosa za uposlenike. Upravo s takvim problemom se susrela čitateljka Oslobođenja.
Problem pojedinca
Zlata Džubur je bivša uposlenica Željeznica Federacije BiH. Ona je 31. decembra 2014. ostvarila pravo na penziju sa 40 godina radnog staža. Poslodavac, Željeznice, uplatio je zaostale doprinose za nju i to od 2007. godine. Zlata je dokumentaciju za penzionisanje predala Federalnom zavodu. No, iz Zavoda je kompletna dokumentacija uskoro vraćena na Zlatinu adresu. Angažovala je advokata koji se obratio Zavodu kako bi vidjeli u čemu je problem, te nanovo uputio dokumentaciju gospođe Džubur.
– Ovo je ružna situacija, želim da znam na čemu sam. Ja znam kakvi su sve dugovi firmi za doprinose, znam da firme nemaju para za doprinose, ali apsolutno smatram da trebam biti penzionisana ako su doprinosi za mene uplaćeni. Ko je potrošio doprinose od mojih 40 godina radnog staža? U maju su uplaćeni moji doprinosi od 2007. do 2014. Ja sad čekam da vidim šta će biti, kaže Zlata.
Priča i da su još nekim njenim kolegama, koji su također podnijeli zahtjeve za penziju u ovoj godini, dokumenti vraćeni.
– Apsolutno sam svjesna da dio odgovornosti snosi i moja firma koja nije uplaćivala redovno doprinose uz plate, ali i Vlada FBiH koja na svakom štrajku obeća da će doprinosi biti uplaćeni i povezan radni staž. Samo se pitam na osnovu čega su, ako su konkretno za mene uplaćena dugovanja, meni vraćeni dokumenti. Jer, ako su za mojih 40 godina rada uplaćeni doprinosi, ja nemam ništa sa dugom Željeznica, mene zanima šta će biti sa mojom penzijom, kaže.
Iz Federalnog zavoda PIO/MIO objašnjavaju da je obaveza i način obračuna i plaćanja doprinosa regulisan sa nekoliko zakona i pravilnika, te da je tako temeljni propis iz te oblasti Zakon o doprinosima, u kojem stoji: “Obračun i uplatu doprinosa iz člana 4. Zakona vrši isplatilac plaće i drugih ličnih primanja – rezident FBiH prilikom svake isplate…”
– Odredbom člana 23. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa (“Službene novine FBiH”, br. 64/08 i 81/08), propisano je da na plaće, naknade plaća i druga lična primanja zaposlenika s osnova redovnog rada i izvan redovnog rada, kao i s njima izjednačene osiguranike, doprinosi dospijevaju za plaćanje istovremeno s isplatom plaće i primanja. Plaća za protekli mjesec dospijeva za plaćanje u tekućem mjesecu. Doprinosi iz plaće i na plaću dospijevaju za plaćanje najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je plaća dospjela za isplatu. Uplatu doprinosa za zaposlenike vrši poslodavac. Poslodavac ne može obaveze po osnovu plaća za naredni mjesec, koje su dospjele za plaćanje, izmirivati, a da prije toga nije izmirio sve obaveze po osnovu doprinosa, poreza na dohodak i neto plaća za prethodni mjesec, pojašnjavaju iz Zavoda.
Nezakonita praksa
Dodaju da i svi ostali propisi i njihove izmjene i dopune imaju jedan temeljni stav, a to je da se plate isplaćuju za sve zaposlenike, u pravilu jednom mjesečno, i istovremeno sa njihovom isplatom se plaćaju zakonom propisani doprinosi, takođe za sve uposlenike.
– Dakle, potpuno je nezakonita praksa da obveznik-poslodavac isplaćuje dio plata: neto iznos iz mjeseca u mjesec, a da za pojedine zaposlenike uplati kumulativno obračunata sredstva za doprinos za PIO kad treba u penziju, pojašnjavaju iz Federalnog zavoda.
Zlati Džubur, dakle, nema druge već da čeka (i plaća) advokata. Da li će ovakve situacije natjerati poslodavce da redovno izmiruju dugovanja po osnovu neuplaćenih doprinosa za PIO, vidjet ćemo, realnije je očekivati da budući penzioneri insistiraju u firmama da sve procedure oko penzije završi poslodavac. Već sad je jasno da će Zlatinih primjera biti mnogo no pošto se radi većinom o federalnim firmama i upravama, odnosno o institucijama u kojima je u konačnici država poslodavac – trebalo bi da se i Vlada uključi u rješavanje ovog, za građane životnog problema.