Miami Beach nekada je bio mali komad pjeskovitog tla okružen močvarom, ali u stogodišnjoj historiji izrastao je u prestižno turističko odredište i omiljeno mjesto za uživanje u životu.
Rijetko je koji tako mali komad zemlje imao tako bogatu historiju.
“To je jedna od najnevjerovatnijih priča o gradnji gradova u Americi”, kaže historičar Seth Bramson.
Zemlju na kojoj je danas Miami Beach kupili su otac i sin Henry i Charles Lum 1870. godine kad je bila tek potencijalno obradivo zemljište.
Grad je 26. marta 1915. osnovao Carl Fisher, poduzetnik s vizijom. Jedanaest kilometara dug otok ispred južne obale Floride želio je pretvoriti u turistički raj – utočište za slavne osobe, bogate umirovljenike i mlade koji se žele provoditi.
Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu.
Henry i Charles Lum za jutro zemlje morali su izdvojiti 35 centi. Danas bi ga platili 500 miliona dolara.
Oko glavnog otoka postupno je izgrađeno nekoliko manjih umjetnih otoka i povezano nizom mostova. Područje je postalo raj za milionere, uključujući mafijaškog šefa Ala Caponea, pop zvijezdu Gloriju Estefan i sportske zvijezde poput Shaquilea O'Neala.
Velika Depresija imala je malo uticaja na Miami Beach, oazu usred krize. Tada je izgrađeno nekoliko hotela, većina u art deco stilu po kojem je Miami Beach danas poznat i stvorena su mnoga radna mjesta.
Tokom Drugoga svjetskog rata Miami Beach postao je centar za obuku. Vojnici s plinskim maskama na plažama su zamijenili turiste.
“Ovo je mjesto postalo Camp Miami Beach. Grad je preuzelo ratno zrakoplovstvo, a ovdje se obučavalo više od 60 posto svih američkih ratnih pilota i članova posade – rekao je Bramson.
Pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih Miami Beach je postao centar showbusinessa i prerastao reputaciju “Božje čekaonice” za umirovljenike. Frank Sinatra i Elvis pjevali su u hotelu Fontainebleau, koji je ostao suvremena gradska znamenitost.
Tada 22-godišnji boksač Cassius Clay trenirao je u slavnoj dvorani u Petoj ulici uoči svoje prve borbe za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji. Dan nakon što, na iznenađenje svih, osvaja titulu protiv prekaljenog Sonyja Listona u Miamiju, objavljuje da prelazi na islam i mijenja ime u Muhamed Ali.”
Pad je slijedio osamdesetih kad se turističko odredište pretvorilo u središte ilegalne trgovine – prvo marihuanom, potom kokainom.
Mjesto u kojemu je 1947. umro Capone počelo je nalikovati njegovu Chicagu iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. Divljanje kriminala u Miamiju poslužilo je kao nadahnuće za film “Lice s ožiljkom” i televizijsku seriju “Poroci Miamija”.
Paralelno s impresivnim razvojem Miami Beacha, grad Miami, smješten na kopnu s druge strane, postao je jedan od najvećih komercijalnih centara u Americi. Kriminal je cvao.
Vrijednost trgovine kokainom godišnje je iznosila oko 20 milijardi dolara, a u Miamiju se u 365 dana dogodilo 621 ubistvo – najviše u nekom američkom gradu. Časopis Time tada je objavio naslovnicu s porukom “Izgubljeni raj”.
Zamjenik direktora muzeja HistoryMiami opisao je kako je grad izgledao u javnoj svijesti. “Iznenada, Miami je postao seksi, opasan, ali privlačan. Svi su željeli živjeti tim načinom života – s automobilima, ženama, hotelima, plažama, tropskom klimom. Za Amerikance je to bila egzotika”.
Ali kad su nevini ljudi počeli gubiti živote u unakrsnoj vatri, vlasti su bile prisiljene reagirati. Počela je borba s kriminalom. Prikazana je u seriji “Poroci Miamija” u kojoj trojica policajaca – plavokosi, crni i latino, predstavljaju grad kao preteču suživota međurasne zajednice.
Miami Beach vratio je ugled turističkog centra devedesetih godina zahvaljujući, među ostalim, i slavnim osobama poput dizajnera Giannija Versacea. Njegova 35 milijuna dolara vrijedna palača postala je simbol Ocean Drivea, najpoznatije gradske ulice uz obalu, sada krcate “lijepim ljudima”, luksuznim automobilima i preplanulim tijelima. Međutim, Versaceovo ubistvo 1997. na stubištu ispred palače bilo je podsjetnik na tamnu mrlju u kriminalnoj prošlosti grada.
Danas su hoteli skupi. Nekoliko muzeja i velikih galerija u međuvremenu je Miami Beachu dalo i drugu dimenziju, više od bezbrižnog ‘partijanja’, sunčanja i opsesije tijelom.