Svi se kao čude kada se desi neka nesreća u rudnicima, ali niko od onih koji itekako dobro znaju odgovore ne odgovara na pitanje zašto se nesreće dešavaju. Rudari traže da se poboljšaju njihovi uslovi rada, da ih iz jama i s kopova ne bi mrtve izvlačili
RUDAR I ALIJA: Uglavnom je, primijetio je neko i zapisao, rudar mršav. Ispijenog lica. Naglašenih jagodičnih kostiju. On prvi stane u odbranu zemlje a da ga se i ne zove! Prvi je i kad krv treba dati. Zatreba li, dat će u humanitarne svrhe i dnevnicu teško zarađenu. On će, što drugi neće. I što bi rekao rahmetli Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, ima ljudi koji poštuju i ne poštuju predsjednika i raznorazne predsjednike, ima ljudi koji poštuju i ne poštuju hodže i hadžije, svećenike i advokate!
“Ali nema ljudi koji ne poštuju rudare!”, zaključio je Izetbegović senior.
Vidjet ćemo šta će, ako to uopšte bude morao, zaključiti o rudarima njegov sin Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, kada “zakuca maca na vratanca” i na hiljade nezadovoljnih rudara iz cijele BiH, 20. jula ove godine, dođe u Sarajevo, na, kako su objasnili, mirne demonstracije. Jer sad, kada nastaje ovaj tekst, više od 200 rudara prve, druge i treće smjene Rudnika uglja Mramor (Rudnik Kreka u Tuzli) odbija izaći iz jame. Traže platu, topli obrok, uplate doprinosa i rata za kredite koje su dizali.
Dan prije (ponedjeljak, 13. juli 2015) njihove kolege Fikret Mehić, predsjednik Sindikata rudara Rudnika Kreka, i Sinan Husić, predsjednik samostalnog Sindikata rudara rudnika Federacije BiH, proveli su u Sarajevu. Pregovarali s Vladom FBiH i Eelektroprivredom BiH. Pregovori propali. Vlada FBiH i Elektroprivreda BiH nisu pristali da rudnicima uglja u Federaciji BiH od 1. septembra ove godine dodijeli dodatni prihod iz cijene struje – 1,5 feninga po kilovatu.
MOLOTOV: “Pristali bismo mi i na fening po kilovatu struje! To bi na godišnjem nivou iznosilo nekoliko desetina miliona KM za sve rudnike. I ti se novci ne bi trošili na plate, išli bi u Fond za razvoj i modernizaciju rudnika. Svi se kao čude kada se desi neka nesreća u rudnicima, ali niko od onih koji itekako dobro znaju odgovore, ne odgovara na pitanje zašto se nesreće dešavaju. Rudari traže da se poboljšaju njihovi uslovi rada, da ih iz jama i s kopova ne bi mrtve izvlačili. Stoga, ako danas (14. jul) do 17 sati ne pristanu na dogovor, eto nas 20. jula u Sarajevo, na mirne demonstracije ispred zgrade Vlade FBiH. Ne dolazimo s molotovljevim koktelima i bombama, nego će u našem prvom ešalonu biti rudari iz cijele FBiH sa 150 zastava BiH. Ionako 20 godina nismo bili u Sarajevu”, poručuje Husić objašnjavajući kako su rudari do sada sami nosili teret socijalne cijene električne energije, a Vlada FBiH je na taj način kupovala socijalni mir.
Veli i da su predstavnici federalne Vlade i Elektroprivrede BiH pristali na sve druge uslove. Koji njima, vlastima, idu u korist. Helem, reći će prvi sindikalista rudnika Kreka, otkako su ušli u Koncern Elektroprivrede BiH i sedam rudnika zavisnih društava, svi ulazni parametri su se povećali na štetu rudnika i sad su rudari ti koji plaćaju cijenu.
“Poslujemo s gubicima, upitno je i zdravstveno osiguranje. Rudnici Kreka po osnovu poreza, doprinosa, taksi i drugih naknada duguju više od 100 miliona KM. Od toga, kantonalnom Zavodu za zdravstveno osiguranje duguju oko sedam miliona KM. Zbog nemogućnosti plaćanja zdravstvenog osiguranja rudarima, uprava Kreke je od Vlade Tuzlanskog kantona zatražila da pripomogne oko ovjeravanja zdravstvenih knjižica”, objašnjava on.
INFARKT I SMISAO: No, stvari nisu bile tako zamišljene. Recimo, na obilježavanju godišnjice formiranja Koncerna Elektroprivrede BiH i sedam rudnika zavisnih društava, govorio je, imajući na umu i odluku da se u prvoj godini rada Koncerna rudnicima za poboljšanje uslova rada uplati 121 milion KM, i dr. Rešad Husagić, direktor Rudnika Kreka, vodećeg proizvođača uglja u FBiH.
“Slobodno mogu reći da je ovaj koncern jedna od najjačih kompanija na Balkanu koja će sigurno biti osnova za razvoj kompletnog industrijskog sektora u BiH. Početak investicionog ciklusa u naš rudnik govori nam da budućnost proizvodnje i sigurnost rada nije upitna. Sredstva od 29 miliona KM od Elektroprivrede, te 16,5 miliona KM od našeg rudnika u ovoj i narednoj godini bit će, i jesu uložena u modernizaciju, konsolidaciju i rekonstrukciju našeg rudnika”, rekao je Husagić.
Umro je direktor prije nekih mjesec dana. Srčani udar ga odnio. Inače bi se danas, beli, ugrizao za jezik.
Govorio je tada i Fikret Suljić, predsjednik Sindikata rudara FBiH. Rudnicima je, ponadao se Suljić, otvorena perspektiva, sad je sindikat u prilici da se zalaže za izjednačavanje plata rudara i energetičara. No, ne kažu u nas džaba, prvo skoči, pa reci – hop. Šta je, dakle, s tim Koncernom, kako je uopšte zamišljen.
“Smisao osnivanja Koncerna je bila potreba za stabilizacijom stanja u rudnicima, stvaranje modernih rudnika koji su spremni odgovoriti na potrebe novih blokova u TE Tuzla i TE Kakanj, veća humanizacija rada, podizanje rudarskog standarda, veća sigurnost na radu, centralizirane nabavke za sve rudnike sa jednog mjesta… Pokrenuto je donošenje Zakona o financijskoj konsolidaciji rudnika, donesene odluke o osnivanju Koncerna i izdvajanju preko 200 miliona KM od JP Elektroprivreda BiH za dokapitalizaciju sedam rudnika u Koncernu. Upravo ta sredstva su bila neophodna da bi se stvorili bolji uslovi za rad rudara, prelazak sa komornih metoda na široko čeone metode rada… Prije osnivanja Koncerna obišao sam nekoliko jama u RMU Kakanj, RMU Breza, Mramor. To je za sve nas koji smo srcem vezani za energetiku bio najhumaniji posao koji smo uradili u svojoj karijeri. Komorati su ostavrili svoj višedecenijski san, postali su dio Elektroprivrede BiH”, sjeća se Amer Jerlagić, direktor Elektroprivrede BiH u vrijeme kada je nastajao Koncern.
CENTRALIZACIJA PONAOSOB: No, kako reče Jerlagić, i najbolja ideja se potroši ukoliko ne postoje ljudi koji su spremni podržati je. Problemi su nastali, objasnit će on, jer veći dio rukovodnog kadra u rudnicima nikada nije htio da prihvati ideju Koncerna. Bili su protiv ideje centralizacije nabavki za sve rudnike sa jednog mjesta i samim tim smanjenjem troškova.
“Oni su željeli da ostane staro stanje nabavki za svaki rudnik ponaosob i tu je bio osnovni sukob na relaciji rudnici – Elektroprivreda. Nažalost, rukovodni kadar, kako rekoh iz nekoliko rudnika, zbog sitno sopstveničkih interesa potapao je ovu divnu ideju. Ovo prvi puta javno iznosim”, kaže Jerlagić.
Problem Rudnika Kreka, ali i ostalih, misli Jerlagić, ogroman je broj administrativnog osoblja u odnosu na rudare. Jer teško da komorat može iskopati toliko ćumura koliko valja administracije nahraniti. Nadalje, problem je, siguran je Jerlagić, da privatnici koji rade za Kreku na kraju godine ostvaruju enormne profite, a Kreka tone u gubitke!
“Hapšenje jednog broja osoblja sa kopova Kreke je samo vrh ledenog brijega. Istražni organi će se morati pozabaviti dublje suštinom problema i bogaćenjem privatnika na račun Kreke i komorata. To se nije moglo desiti bez duboke umiješanosti velikog broja rukovodnog kadra Rudnika Kreka!”, misli Jerlagić.
Kreka je, kaže, u vrlo teškoj situaciji jer je i otvoreni kop Šikulje bio potpuno potopljen nakon prošlogodišnjih poplava. Malo ili gotovo ništa nije se uradilo na iscrpavanju vode iz kopa. Sve mašine su bile potopljene. Jama Mramor je također pretrpjela velike štete i nije uspjela davati planirane količine uglja. Jedino je kop Dubrave koliko-toliko imao neku planiranu dinamiku, ali ni to nije bilo dovoljno. Napokon, Jerlagić misli da su Vlada FBiH i Elektroprivreda BiH mogli više uraditi za rudnike. Evo i zašto nisu!
SKUPLJAČI KIŠNICE: “Opet ću javno progovoriti o razlozima zbog čega to nije tako! A nije zbog javnih nabavki i namještanja tendera za pojedine dobavljače, odnosno rušenju tendera ako ‘ti odabrani dobavljači’ nisu pobijedili. Sjetite se kada sam prije godinu dana upozoravao javnost o nabavci dampera za RMU Kakanj. Kada sam rekao da su tada kupili najskuplje ‘skupljače kišnice’ na svijetu, jer su kupili dampere za terene koji ne odgovaraju stanju u RMU Kakanj, da im ne odgovara strmi teren na kopu, da ne mogu raditi po vlažnom terenu… Provjerite koliko rade te mašine, a koliko su van pogona iz navedenih razloga. Koliki je to gubitak na godišnjem nivou za RMU Kakanj. Upozoravao sam o problemu tendera za nabavku širokočeone opreme za RMU Breza i kupovinu opreme bez rezervnih dijelova sa cijenom koja je u mom mandatu nuđena sa rezervnim dijelovima. Cijena je bila sa rezervnim dijelovima 20 miliona KM. Kasnije je razlika u cijeni bila 700.000 KM na štetu Koncerna! Ova, rezervna oprema, kasnije je nabavljena od poznatog dobavljača pod čudnim okolnostima! Neka nam rukovodni kadar uprave Koncerna objasni zašto su putovali u Katowice i o čemu su pregovarali sa pobjednicima i jednog i ‘drugog’ tendera. Potom, nabavka širokočeone opreme za RMU Kakanj koja traje već nekoliko godina! Zašto i zbog čega? Pa opet ista stvar. Zbog javnih nabavki i rušenja tendera. Red veličine svake od navedenih široko čeonih stavki je cca 20 miliona KM! E to je osnovni razlog što se nije uložilo znatno više u rudnike”, siguran je Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH.
ĆUMUR DO GRLA: I da bude još gore, kaže on, pored hroničnog nedostatka opreme potrebne za život i opstanak rudnika i komorata, Koncern se bavio i bavi nabavkom najskupljeg informacionog softvera za financijsko i korporativno upravljanje preduzećima i planira potrošiti pet miliona KM za uvođenje te opreme u rudnike?!
“Rudarima je došlo do grla. Oni žele iskrenog sagovornika. Onoga ko će im obećati pravu pomoć, ko će istrajati na humanoj ideji Koncerna JP EPBiH, ko će se uhvatiti ukoštac sa kriminalom u rukovodstvima rudnika i Koncerna, onoga ko će biti spreman podržati komorate naspram nagomilane administracije, onoga ko će stati na rep kriminalu u namještanju i neosnovanom rušenju tendera zbog namještanja odabranim dobavljačima”, poručuje Jerlagić.
A posljednje vijesti kažu da komorati Mramora izašli su na vazduh! Ispunjeni su im svi uvjeti. A stigao je i faks na kojem piše da Vlada FBiH pristaje da se fening po kilovatu struje izdvaja u Fond za razvoj i modernizaciju rudnika. O čemu će konačnu odluku donijeti u srijedu, 15. jula. Pa možda rudari i ne dođu u Sarajevo na demonstracije. Al’ prvo skoči pa reci hop!
Kamioni i željeznica
“Ne smije se desiti situacija da se jedni busaju u prsa sa velikom dobiti, a da drugi nestaju. Navest ću vam primjer predanog rada rukovodstva RMU Kakanj i nas iz Elektroprivrede kada smo trebali uvesti u rad neiskorištenu prugu kroz Kakanj od rudnika do TE Kakanj. Tada se iz rudnika prevozilo oko 1.100.000 tona uglja privatnim kamionima. Kroz Kakanj, mjesnu zajednicu Doboj do Ćatića. To su bili višemilionski ugovori sa privatnim licima. Dobivali smo prijetnje zbog te odluke da JP Željeznice prevoze ugalj vozovima, a ne privatni kamioni. Ali mi smo istrajali na našoj odluci, nisu nas mogli ni ucijeniti, ni kupiti, ni uplašiti. Danas je to normalna stvar u Kaknju. Grad je čist, nema kamionskog transporta. Rudnik je smanjio troškove i nema bogaćenja privatnih prevoznika na račun rudnika. Ovo može biti model i case study za svaki rudnik. Bitno je pronaći prave ljude spremne da istraju na ideji i cilju osnivanja Koncerna”, kaže Amer Jerlagić.