Na hiljade obespravljenih radnika širom Bosne i Hercegovine, stotine uništenih firmi, dokaz su da dosadašnji zakoni ili nisu dobri ili su ih oni koji su ih i kreirali loše provodili, odnosno provodili kako njima odgovara, piše novinska agencija Patria.
Velika se prašina podigla oko Prijedloga novog Zakona o radu koji je potreban ovoj zemlji, ali premijer Federacije BiH Fadil Novalić nastupio je kao da želi da ovaj zakon ne prođe. Naime, na vrlo netransparentan način urađen je prijedlog zakona, a onda je samo serviran javnosti u vrijeme kada ambijent za implementaciju jednog ovakvog zakona uopće ne postoji.
SDA i HDZ su zakon “podvalili” misleći da će pod krinkom da to traži MMF i EU svi pristati na nešto što nikada nisu ni očima vidjeli. Izuzev predstavnika poslodavaca, većina drugih u FBiH, a koji zapošljavaju na hiljade radnika još traži informacije šta zapravo sadrži novi zakon.
Upravo tu i leži najveći problem, jer da su imali iskrene namjere, već bi svaki poslodavac preko privrednih komora imao Zakon na stolu i mogao bi dati svoje primjedbe.
Almir Terzić, analitičar upozorava da je utvrđivanje prijedloga Zakona o radu FBiH mimo razgovora sa socijalnim partnerima – sindikatima i Ekonomsko-socijalnim vijećem potez kojim je Vlada FBiH grubo prekršila proceduralni proces.
– Bilo kakav zakon o radu bez rasterećenja poreza i doprinosa na plaće neće niti može dovesti do većeg stepena zapošljavanja u FBiH, a time i u BiH, kao ni većih stranih investicija. Također, bez jasne politike borbe protiv rada na crno, oštrijih sankcija za kršenje odredbi također je nemoguće govoriti o boljitku generalno u oblasti zapošljavanja – kaže Terzić.
Nadalje, Terzić napominje da Zakon o radu se treba i mora sagledati u širem kontekstu sveukupnog stanja u FBiH, koje je izuzetno teško.
– Veći ekonomski efekat Vlada FBiH bi imala da je naplatila zaostale poreze i doprinose javnih preduzeća i kompanija koji su u milijardama. Što se tiče samog zakona o radu Vlada FBiH je trebala pronaći modalitete prema kojem će zaštititi radnika od poslodavca, a ne obratno – ističe Terzić.
Zakon o radu u zemljama EU prate socijalni programi kojim se radnici štite ukoliko usljed viška ostaju bez posla. Osim obaveznog sistema zdravstvene zaštite na koju radnici koji ostaju bez posla imaju pravo tu je i naknada za nezaposlenost u zavisnosti od trajanja dužine radnog staža.
– U BiH se za to moraju ispuniti oštri kriteriji, a i kada se pravo ostvari ono je na nivou sadake, a ne mogućnosti da se zadovolje osnovne životne potrebe do pronalaska novog posla. Frapantan je navod iz Vlade prema kojem se žele “spriječiti povlašteni”. Svakoj Vladi bi bilo u interesu da izjednači prava svih radnika na bolje, a ne da oduzimanjem od onih koji imaju kakve – takve plaće iste svode na prosjački štap na kojem se nalazi većina zaposlenika u BiH – ističe Terzić.
Novalić još nikada nije objasnio zbog čega je ovaj vrlo važan zakon bez imalo socijalne osjetljivosti i prethodnih konsultacija sa svima onima kojih se tiče ovaj zakon tek tako pusti u proceduru. Stručnjaci nadalje upozoravaju da se nikada ne može izjednačiti realni (privatni) i javni sektor, jer je poznato da je svugdje u svijetu realni sektor jači.
Radnici koji, pak, svoja prava traže već godinama ne vjeruju vlastima, jer ih niti jedan zakon do sada nije štitio. Naprimjer, Senad Smajić, predstavnik obespravljenih radnika Feroelektra glasno vlasti naziva lopovima.
– Lopovi prave zakone i kasnije ih implementiraju kako njima treba. Ja nemam ništa protiv novog zakona, jer od svoje borbe koja traje godinama nisam ga stigao ni iščitati. Politika je uništila sve što je mogla, a povlašteni su i dalje na funkcijama. Primjer toga su Stanići koji su uništili toliko radnika, a njihovi advokati tumače zakone kako žele, a politika im dozvoljava da ih i primjenjuje kako hoće – istakao je Smajić.