U poslijednje vrijeme se stalno nameće činjenica da u Visokom definitivno nešto nije u redu, odnosno da nije uredna atmosfera. Nije to ni do podzemnih voda, ni do eventualnih piramida i energetskih mašina, ni do propale privrede, ni do bezidejnih političara, ni do realno neproduktivne sredine, već je to do paranormalnih aktivnosti koje ljudi obavljaju već dugi niz godina. Proizvod razmišljanja je ponašanje, pa tako ako je ponašanje nenormalno, aludira na to da je razmišljanje također nenormalno, jer nikako ne može biti da normalno izaziva nenormalno, i obrnuto. Taj proces nikako ne može biti kontradiktoran, jer onda nije prirodan, nego je vještački formiran. Ali je problem ako je on stvarno prirodan.
Paranormalno je nešto što nije normalno, nešto što je drugačije od normalnog, što odstupa od normalnih društvenih normi. Ovaj termin se koristi u formulaciji iracionalnih stvari, stvari koje se ne mogu objasniti zakonima psihologije, fizike, sociologije, i svake druge nauke koja postoji na ovom svijetu. Paranormalne aktivnosti se dešavaju paralelno sa normalnim, ali su neobjašnjive normalnim metodama razumijevanja, percepcije, pa su tako nenormalne u normalnom okruženju, ili da se još čudnije izrazim, dešavaju se sasvim normalno kao nenormalne, odnosno neobjašnjivo normalne na nenormalan način.
Do paranormalnih pojava dolazi kada se nešto ili neko počne ponašati na nenormalan i neobjašnjiv način. Paranormalne pojave mogu biti u prirodi, kod ljudi i životinja, ili se mogu pojavljivati kao neki elementi vanzemaljaca. U Visokom je jedini moguće da se paranormalno pretvori u normalno, i da se taj proces ne može pojasniti, niti se može vratiti u nazad. Kod nas je termin paranormalno poprimio i još jednu upotrebnu vrijednost, a to je da je normalno raditi sve za pare, i to je paranormalno. Kod nas je za pare normalno da se posvađaju braća, da se posvađaju politički istomišljenici, da se privreda uništi, da se privatno bogati, da se naplaćuju novotarije u vjeri, i to je sve paranormalno.
Znači kod nas je normalno da se paranormalno ponašamo, bilo to zbog para normalno, ili zbog poremećenosti vrijednosti u društvu, koji nam dopuštaju tu komociju da se ponašamo u nekim segmentima života kao da je 1937 godina, a u nekim kao da je 2015 godina. Dozvoljeno je po nekim paranormalnim normama, koje su prihvaćene kao normalne da ono što je realno nenormalno, postane normalno, i da se svako kontriranje tome smatra paranormalnim. Nevjerovatno, ali od paranormalnog prave normalno a pri tome svakog ko je iole normalan smatraju nenormalnim, i njegovo ponašanje obilježavaju kao devijantno i paranormalno.
Mi se zbog para ponašamo normalno kao nenormalni, jer idemo ispod granica morala, kodeksa, časti, obraza, odgoja, ponosa, i to je sve normalno, kada je zbog para, onda je para-normalno u stvari normalno, jer mi smo to preoblikovali prema našim potrebama. Cilj opravdava sredstvo, odnosno način dolaska do cilja. Ako za taj cilj je nama potrebno da zabranjeno postane dozvoljeno, mi ćemo to predstaviti kao nešto što je normalno, što je potrebno, mi to moramo sebi postaviti kao normalno ponašanje, jer nama trebaju pare, da bi bili mirni, jer kad nemamo para, mi nismo normalni, odnosno mi smo paranormalni, to jeste mi se bez para ponašamo nenormalno, i zato treba da radi mira u kući, u sebi, dođemo do para na bilo koji način. Bio on nenormalan ili normalan, to nije bitno, jer na kraju dana, mandata ili čega već, ako smo sa parama, mi smo normalni, nema veze što mi u stvarnom odnosu stvari normalnog u stvari nismo normalni, odnosno mi smo para normalni. Nikako paranormalni. Shvatite razliku, radi svog dobra.
Kad neko recimo u ovom sistemu prevari državu, on je normalan, jer je država nenormalna, što znači da svako ko prevari nenormalnu državu, on je normalan. Tako možemo reći da ovo nije država, isto kao kada nešto nije normalno, to se zove paranormalno, tako i država koja nije kako treba, ona je paradržava. Opet dolazim do prirodne, društvene koincidencije, ova država je nenormalna, jer ona ovisi nenormalno o parama, odnosno, njoj trebaju pare da bi sebe hranila, a to državno biće su paraziti, gliste, trakavice, od ljudi koji žive i (ne) rade na budžetu. U paradržavi živi paranormalan narod kojem kao i državi trebaju pare, da bude miran, uredan, zadovoljan. Jedini je problem što se do para može doći samo na nenormalan način, tako da je krug zatvoren. Nenormalnim načinom de dolazi do normalnog načina života koji je recimo sasvim normalan u nekim drugim normalnim državama, za koje bi recimo neki prosječni naš provincijalac rekao da su nenormalni iz raznih razloga koje uzima radi farbanja svoje istine koja mu je svakodnevno pred očima, u glavi mu zuji od realne ljepote nenormalnosti.
Dakle, ona izreka da jebe lud zbunjenog je netačna, to je neko izjavio ko nije upoznao naš narod. Ovdje niko nije lud, niti je zbunjen, ovdje su ljudi sasvim svjesni svoje nenormalnosti, koja je sasvim normalna njima samim, i tako postaje dio te anulacije nenormalnosti kroz prisvajanje iste u normalnim životnim tokovima.
Tako se mi naviknemo na loš život, na prljavštinu, na javašluk, bezobrazluk, licemjerstvo, jednostavno naviknemo se na negativne pojave kod ljudi i društvu. Još gore, poslije procesa navikavanja, mi postajemo dio tog društva i prisvajamo negativne norme ponašanja, mijenjamo svoj karakter, poništavamo odgoj, i tako postanemo dio paranormalnog društva koji normalno živi u abnormalnim uvjetima. Sasvim normalno se prebacujemo iz jednog oblika u drugi, poput društva u kojem živimo, pa tako se iz sexy djevojke prebacujemo u pokrivene vjernice, iz akšamlija i polualkoholičara prebacujemo se u redovne sezonske vjernike, i sve je to normalno, iako nije normalno, jer ponavlja se svake godine, a ako se neka abnormalnost ponavlja periodično, ona ukazuje da postoji visok stepen licemjerstva određenih društvenih normi. To je normalno, jer prolazi, ide, nema veze, normalno je sve, jer eto takvi smo mi, i vaki i naki, i istok i zapad, jedini je problem što uzmemo najgore i od istoka i od zapada, ali o tom potom. I to je normalno da bude nenormalno realizirano na naizgled normalan način.
Ali neka se nešto dešava, jer ne znamo ko će se svake godine prepoznati u tom ogledalu licemjerstva, pa će reći sam sebi da to više tako ne može, i da se promjena mora desiti odmah, i da se taj lanac kontinuiranog pretvaranja mora prekinuti. Drugim riječima, sami sebi ćemo razbiti iluziju u kojoj je paranormalno normalno, i postaćemo normalni u paranormalnom svijetu, i tako postati u očima žitelja paranormalni u abnormalno normalnom svijetu mahale.
Normalno je priznati istinu sam sebi, a nenormalno je lagati se, a paranormalno je predstavljati neistinu kao istinu i lagati druge, ubjeđivati ih na razne načine da je nenormalno normalno, kroz paranormalne aktivnosti. Te paranormalne aktivnosti kako sam gore naveo ponekad, ili možda čak i uvijek, kako kad i gdje i kod koga, sadrže pare kao normalno sredstvo obmane i kupnje duše za potrebe abnormalne istine (normalne laži). Osim para, u paranormalnim aktivnostima imamo i raznorazne abnormalne govore ubjeđivanja, koji su postali normalni, jer nema više normalnih govornika niti slušaoca koji bi reagirali protiv toga, jednostavno normalni ljudi su se povukli u svoj mikro svijet, jer je bitka izgubljena protiv paranormalnih snaga naroda i njegovih lidera.
Za mene je sasvim normalno da razumijem princip abnormalnog, ili paranormalnog ponašanja i života, jer sam dio toga, onoliko koliko sam sebi dozvolio da to osjetim i shvatim. To je isto poput ulaska u vodu, dok ne uđeš i ne znaš je li topla ili hladna, brza ili spora, duboka ili plitka, ali znaš da je mokra, i vidiš ako je prljava. Ako je prljava, onda ne ulaziš, a ako moraš ući, onda samo uđi da bi prešao na drugu stranu rijeke, na kojoj je normalno da normalan čovjek bude. Paranormalne aktivnosti su one koje se lažima prokrivaju pod normalnim, da bi normalnog čovjeka uvukao u taj svijet nenormalnosti. To je neobjašnjivo za nekoga ko se boji tog procesa, ali ko se ne boji, sve je objašnjivo. Sistem paranormalnog opstoji na principu tajnovitosti. A ono sve se zna, samo se pravi blesav. Odnosno normalno lud.
Paranormalno je normalno u Visokom, jer para vrti tamo gdje se normalno ne može, i abnormalan čovjek te može pobijediti samo ako te dovede na svoj nivo nenormalnosti kroz paranormalne aktivnosti. Sasvim normalno.
Para normalno nema kod normalnog svijeta, a kod onih koji su do para došli nenormalnim metodama preko normalnog svijeta, je sasvim normalno da se ne zna više kad je šta normalno a kad nenormalno, pa je tako najbolje imati paralelnu dimenziju koja se nalazi između normalnog i nenormalnog svijeta, i tako se stalno može uplitati i mijenjati granice u svojim nakanama koje su paranormalne.
Vidite, sve je jasno, samo je paranormalno.