Božo Bunjevac (6. decembar 1936., Breza – 29. juli 2008., Travnik) je bio bh. filmski, televizijski i pozorišni glumac.
Glumio je u više od 110 filmskih ostvarenja, a prvi poziv za igrani film dobio je već daleke 1963. godine u filmu “Quo vadis,
Živorade” gdje je tumačio ulogu agenta u potrazi za drogom.
Publika ga posebno pamti u sporednim rolama u filmovima “
Stanica običnih vozova”, “Horoskop”, “Na putu za Katangu”, “Ovnovi i mamuti”, “Strategija švrake”, “Nebo iznad krajolika”, “Remake”…
Iako je bio naturščik, cijela bivša Jugoslavija je znala ko je Bogart, a Breza se dičila njim. Mnogi kažu da je nakon Alije Sirotanovića, s kojim je Bunjevac drugovao i radio u mlađim danima u Rudniku Breza, ovaj kraj proslavio upravo on. Prvi Božin kontakt sa filmom je bio vezan za rudnik. Desilo se to 1948. godine, kada su iz Zastava filma u Brezi snimali dokumentarac pod nazivom “100 dana u Brezi”. Božo se u tom filmu pojavljuje kao statista sa prijateljima iz škole. Jednom prilikom pozorišni redatelj Fadil Smajlović, je u Brezi postavljao Steinbeckovu predstavu “O ljudima i miševima”. Bunjevac je u to vrijeme bio član kulturno umjetničkog društva “Rudar” u Brezi i svirao bubnjeve, i jedan policajac mu je rekao da izgleda “k'o idiot” za onim bubnjevima. Fadil ga je pitao: “Momak, bi li ti malo probao glumiti?”… S tom predstavom su kasnije osvojili prvo mjesto, tako je sve počelo.
Breza je voljela njega a on je volio nju. Nekoliko puta je javno kazao da nije volio dugo da izbiva izvan rodnog kraja, sem kad je zbog sticaja okolnosti morao provesti godinu dana u Mostaru. Nudili su mu i stan u Sarajevu, ali on se nije dao. Nije želio napustiti svoju Brezu nizašta na svijetu.
Tu je rođen, tu je imao brojne prijatelje, dijelio sudbinu svojih sugrađana u ratu ali nažalost, tu nije umro jer ga je bolest oprhvala prije nekoliko godina pa je morao biti pod stručnom
njegom u Travniku. Ono što je bio Zaim Muzaferija za Visoko, za Brezu je to bio Božo Bunjevac. Breza i Bosna i Hercegovina su ostale bez svoga Bogarta, otišao je jedan veliki glumac a prije svega veliki čovjek koji je i radost i tugu dijelio sa svojim sugrađanima.
Bunjevac je u filmskom svijetu puno poznatiji pod nadimkom Bosanski Bogart, a zaista je nevjerovatna priča kako je dobio taj nadimak. Naime, Bunjevac je u slovenskom filmu iz 1985. godine “Ovnovi i mamuti”, a pod redateljskom palicom Filipa Robarja Dorina, igrao Bosanca koji mete ulice u Ljubljani.
Prema scenariju, u jednoj sceni je trebao kamenom razbiti izlog na trgovini, međutim Bunjevac je to odbio. Naime, rekao je redatelju: “Jebo Bosanca koji će kamenom razbiti izlog. Mi to radimo glavom!“. Filmska legenda kaže kako je Slovenac to objeručke prihvatio, a Bunjevac nije htio odraditi tu scenu trijezan. Upravo za tu ulogu je i dobio Zlatnu Arenu za mušku epizodnu ulogu kao i nadimak Bogart.