Među 150 porodica u azilantskom kampu u blizini Kelna u Njemačkoj već nekoliko mjeseci boravi i jedna bosanskohercegovačka porodica Roma, koji pokušavaju dobiti azil. No, kako stvari sada stoje, za to će im trebati mnogo sreće, zbog sve većeg broja izbjeglica koji u Njemačku dolaze iz Sirije, protjerani tamošnjim ratovima.
Aldin Husić, čija je porodica u kamp došla iz Visokog, u februru ove godine, kazao je u razgovoru sa novinarom novinske agencije Patria da im je u azilantskom kampu lijepo, i da njegova porodica po prvi put ima život dostojan čovjeku. Sada se samo nada da će njemačke vlasti odobriti azil njegovoj porodici, jer kako kaže, nemaju se gdje vratiti u Visoko.
No, istovremeno, pod pritiskom lokalnih zajednica, od 1. avgusta u ovoj zemlji na snazi su izmjene zakona koje omogućuju brže deportiranje azilanata, nakon što je hiljade porodica sa zapadnog Balkana preplavilo ovu zemlju.
Pritisak na njemačke vlasti počeo je od utjecajnih lokalnih vlasti Saveza općina i saveznih pokrajina Njemačke (DStGB), koje snose i najveći finansijski teret, izdvajajući milione eura za prihvatilišta i socijalnu pomoć za azilante, što je dosadašnji zakon dozvoljavao.
– U kampu živimo u kontejneru, koji ima veliku sobu i koja je jako uslovna. Sve režije su nam plaćene. Također, dobivamo odjeću, hranu i novac koji nam može biti za taj mjesec – kaže Husić, kojeg je tokom boravka u kampu za azilante zadesio i infarkt, ali su njemačke vlasti platile kompletan trošak njegovog liječenja. Iste vlasti snose i popravak njihovih zuba, ali i druge vrste liječenja. Husić s puno pažnje sluša vijesti o novom zakonu o azilu kojeg njemačke vlasti uvode.
– U kampu ima više od 150 porodica, a sirijske izbjeglice također neprestano stižu – samo se nadamo da ćemo moja porodica i ja moći ostati ovdje – kaže Husić za Patriju dodajući da procedura katkada zna potrajati i do nekoliko godina.