Sjećam se jednom prilikom na jednoj sportskoj manifestaciji u hotelu Visoko, u organizaciji NK Bosna, kad su se dijelile plakete, pa na red dođoše rahmetlije da se spomenu, koji su dali svoj doprinos NK Bosna, i kaže moderator manifestacije:“ Da ih se sjetimo jednom fatihom.“
A prostorija puna ljudi koji su već pofino konzumirali vatrene vode, etanola, ili popularnog alkohola. Tada sam prokomentarisao da se ta fatiha odbila od plafon prostorije u hotelu, a kamoli da je otišla dalje kroz nebeske sfere do Gospodara Uzvišenog. A kolika je Njegova milost, ne bi me iznenadilo i da je prošla. Ali opet, nije mi jasno nikako kako svijet uporno uči fatihu za mrtve, jer se Kur'an ne uči za mrtve, odnosno objavljen je živima, a ima određena dova za naše umrle koja se moli za njih. Nejse, opet IVZ fura tradiciju na uštrb ispravnosti, pa ne edukuje ljude. Valja plate zaradit, a na tradiciji su najbolje pare. Tradicionalno.
Nekako dolazim do tematike, preko IVZ, jer u tom grmu leži islamski zec, koji nikako da se pojavi u svom pravom liku. Osnovno pitanje, koje evo sebi postavljam, već duži niz godina, mjeseci, dana, jeste, kako je moguće da u gradu sa 95% muslimanskog stanovništva stanje ide samo na gore, gdje suvereno vlada stranka koja je prvenstveno muslimanska, zastupa najviše muslimanske interese, i gdje je IVZ jak za lokalne muslimane, kao Vatikan za katolike općenito. Kako je moguće da nakon tolikih godina dolaska tobe individualno, i grupno, lokalno, nema općeg bereketa, odnosno dobra, od Boga, za nas sve ovdje koji živimo, i koji se eto bez etničkih razlika, molimo istom Bogu.
Najpoštenije je da krenem od sebe. Kad molim Boga, molim ga za opšte dobro, zdravlje i nafaku za sebe i svoju porodicu, da nas sačuva svakog iskušenja, bolesti i zla, i da nam podari zaštitu, blagostanje, čvrst i iskren iman, da nas sačuva svega negativnog, u svakom smislu, da nam oprosti. I onda na ovo dodajem da Ga molim da oprosti svim vjernicima i vjernicama, i da nam ujedini srca u dobru, i sačuva od zla. Znači prvo molim za sebe i svoje, pa onda i za ostale. Nisam ni sam za sebe siguran koliki sam vjernik, a kamoli za bilo koga drugog, ali obzirom da je Gospodar sebe primarno nazvao Milostivim i Samilosnim, i da nam je naredio da nikada ne sumnjamo u Njegovu milost, ja tako mislim da za svakoga ima spas, ako se iskreno pokaje, ustraje i obrati Gospodaru sa iskrenom molitvom.
Tako mi odmah naumpadnu dva hadisa, u kojim Poslanik savs na jedno pitanje odgovara, a u drugom savjetu ohrabruje. U prvom hadisu je upitan ko će ući u džennet, na što on odgovara da će ući svako onaj ko bude želio, odnosno koji bude radio na tome, jer želiti a ne raditi je samo misaoni proces, a djela su bitna, kretanje u pravcu sreće. U drugom hadisu savjetuje ljude da ustraju na ispunjavanju obaveza prema Gospodaru, pa makar ona bila mala, ali neka budu redovna, neka ih ne zanemaruju, samo neka ih rade redovno. Malo, ali redovno, iskreno. Pa se možda uveća uz Božiju milost. A od Božijeg viška u milosti ne boli glava.
Nego da se ja vratim u našu realnost. Dakle, realno je da u Visokom žive muslimani najviše, sad ja ne mogu precizno da kažem koliko je tu stvarnih muslimana, a koliko vjernika, jer su to dvije različite kategorije (nije moje da razlikujem, da govorim, dovoljno mi je o sebi da se bavim, a On je kadar sve). Jer ako gledamo muslimana, moramo nabrojati nekoliko vjerodostojnih hadisa Božijeg Poslanika savs, koji govore ko je i kakav treba biti musliman, pa da vidimo onda koliko u Visokom ima takvih:
“Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća.” (Buharija i Muslim)
“Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu.” (Buharija i Muslim)
“Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana.” (Muslim)
“Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica.” (Buharija i Muslim)
“Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru.” (Buharija i Muslim)
“Istinski musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani.” (Buharija i Muslim)
“Muslimanu nije dozvoljeno da zaplaši drugog muslimana.” (Ahmed)
“Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mlađim.” (Tirmizi)
“Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu.” (Tirmizi)
“Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema.” (Tirmizi)
“Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu.” (Ahmed)
“Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu ono što želi i voli samome sebi.” (Buharija i Muslim)
“Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega.” (Tirmizi)
“Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih.” (Taberani)
“Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti.” (Buharija)
“U džennet neće ući varalica, onaj ko se oholi, izdajica i onaj ko je ružno postupao sa svojim slugama.” (Tirmizi)
“Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado.” (Buharija i Muslim)
“Vođa naroda je njegov sluga.” (Taberani)
“Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga.” (Buharija i Ebu Dawud)
“Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca.” (Muslim)
….
Nakon ove selekcije od samo 19 hadisa, ja opet krećem od sebe, osjećam se veoma malo kao musliman.
Za ostale ne znam, neka pročitaju, naprave spisak, stave hadis, pa pored njega koliko su u skladu sa tim hadisom, pa neka na kraju svedu sebi račun, prije nego bude konačni račun.
Opšte stanje u gradu govori da je vjera samo na periferiji društva, da je nema suštinski, aktivno, proaktivno, u srži. Nema znanja, nema rada, nema pomaganja, razumijevanja, nema planiranja, nema razgovora. Ima svašta od ovog, ali je ili u svrhu ličnih interesa nauštrb zajednice, ili je u svrhu potkopavanja jedni drugih.
Ovdje ispade da ljudi dove jedni protiv drugih, ili su toliko sebični u dovama, da im se ne primaju, jer je dova za brata muslimana veoma jaka, ali izgleda da mi i u dovama imamo onaj kompleks krave u komšije. Kako to da nakon 20 godina nakon komunizma, koji je kako kažu ovi turbofolknaciostranački tlačio vjeru u korist sistema, a evo sada nema komunista, nema ni sistema, ima vjere, ali kakve, odnosno koliko je ima, i kako mi to vjerujemo na kraju krajeva, jer su nam djela drugačija od onog što kao dovimo. Ili samo dovimo sebično, a ostali nek se snalaze u svojim dovama. A gdje je rad u svemu tome!?
Od dove se ne živi, od dove se kreće, a onda se posao započinje, dova se nastavlja, ali se i posao nastavlja. Ispravan i pošten rad je preduslov da se dova ispuni, a namjera je temelj svega, ako je namjera ispravna, onda sve ide u pravom smjeru.
Ako vjerujemo u Gospodara koji je poslao Muhameda savs sa ovim gore iznad hadisima da nas uputi kakvi trebamo biti, onda nas ima veoma malo kao muslimana, a još manje kao mumina vjernika. Čistom matematičkom računicom, u koju ulazi broj nezaposlenih, stopa kriminala, nepotizma, nebrige za starim i mladim, kvalitetom života, opšta sigurnost, čistoća, ekologija, kamate, dobijemo jako veliki negativni broj koji nas dovodi u situaciju da se zapitamo, da li ovdje žive muslimani, ili neki munafici koji ne zaslužuju Božiju blagoslov.
Eto, hajde zapitajte se, kako to da evo 20 godina slobodno dovimo, a ništa se ne dešava, sve gore i gore, isto da dovimo protiv jedni drugih, protiv boljitka, a ne za dobro svih nas.
Hajd’ što nam je upitno kako dovimo, već radimo tako da idemo u rikverc, a dovimo da idemo naprijed, ali pojedinačno, jer ne d'o Bog da dovimo da i komšija dobije kravu, ili da mu damo tele od sebe. Ovako ispade da je ovdje borba dovitelja protiv dovitelja.