Gljivice i drugi razgrađivači generiraju gotovo 10 puta više ugljičnog dioksida nego ljudi. A što se planet više zagrijava, možemo očekivati da će i koncentracija stakleničkih plinova rasti s povećanjem aktivnosti gljivica. NAli prema studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, mali rakovi i drugi ljuskari u tlu, kao odgovor na to, vjerojatno će jesti više gljivica – ograničavajući povećanje proizvodnje CO2 i ublažavajući tako utjecaje klimatskih promjena.
Raspadanjem mrtvih biljaka i životinja, mikroorganizmi svake godine širom svijeta iz tla puste 50 do 75 milijardi tona ugljika u atmosferu – u obliku CO2 i metana. Na temelju trenutne klimatske prognoze, povećanje razine dušika u tlu potaknut će i rast gljivica u tlu, a povećana gljivična aktivnost znači i veću proizvodnju CO2. Ovaj proces ima potencijal postati iznimno opasna povratna veza.
Tim na čelu s Thomasom Crowtherom sa Sveučilišta Yale želio je vidjeti kako će se prirodni ekosustavi mijenjati pa je proveo niz eksperimenata na ekološkim istraživačkim zemljištima na tlu zajednica koje sadrže gljivice kao što su bazidiomiceti, ali i izopode (klupčaste babure itd.). Uspostavili su četiri razine složenosti zajednice: zemljište s gljivicama i izopodima, s gljivicama, ali ne i izopodima, s izopodima, ali ne i gljivicama, i konačno, bez gljivica i bez izopoda.
„U okruženju gdje te male životinjice nisu bile prisutne u tlu, povratna veza između klimatskih promjena i ugljika koji proizvode mikrobi bila je jaka. U međuvremenu, kad je tlo zajednice zdravo i raznoliko, vidjeli smo da se takve životinjice hrane mikroorganizmima, ograničavajući efekt utjecaja klimatskih promjena”, kaže Crowther. Mali rakovi tako igraju regulatornu ulogu u ekosustavima tla hraneći se mikrobima koji izazivaju povećanu emisiju ugljika – u konačnici oni neutraliziraju povećanje gljivične razgradnje i proizvodnje CO2.
Međutim, takva njihova kontrola čini razliku samo kada ne postoje ograničenja za proizvodnjom hranjivih tvari na dnu hranidbenog lanca – upravo to su uvjeti koji se javljaju s atmosferskim zatopljenjem. „Kao rezultat klimatskih promjena, sve više će se taložiti dušik i bit će sve toplije – mnoge stvari koje ograničavaju rast gljivica će se ublažiti. I stimuliranjem mikrobiološke aktivnosti potaknut će se veće emisije ugljika. Dakle, kada ta ograničenja nestanu, ishrana životinja postat će još važnija”, zaključuje Crowther.