Nacionalna grupa predmeta i s ovom je školskom godinom zakucala na vrata brojnih područnih škola u Republici Srpskoj. Školske klupe su odlukom roditelja bošnjačke djece i dalje prazne, a obrazovni sistem se kao tema broj jedan nameće na najvišem političkom nivou.
Kraj jula. Konferencija na kojoj za sto sjedaju svi ministri obrazovanja u BiH. Jedna od glavnih tema – politička diskriminacija i segregacija djece u obrazovanju.
Početak septembra – nekoliko škola u Republici Srpskoj i nakon raspusta zjapi prazno. Među njima je i ova područna škola. U njoj bi se prema planu i programu trebao izučavati bošnjački jezik. Roditelji kategorično odbijaju tu vrstu diskriminacije.
“Naš cilj nije instruktivna nastava, naš cilj je da naša djeca budu dio obrazovanog sistema RS-a“, rekao je Nedim Čivić, poslanik u Narodnoj skupštini RS iz Zvornika.
“Ovo je ozbiljan problem, radi se o inatu Vlade RS, radi se o kršenju stava, kršenju okvirnog zakona o osnovnom obrazovanju i mislim da ovaj proces ne doprinosi stabilizaciji prilika u BiH”, izjavio je Sadik Ahmetović, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH.
U moru političkih problema, koji se lome i preko djece, ove godine je jezik na kojem se obrazuju postao sporan.
“Ove godine im je neko rekao da oni ne mogu izučavati nacionalnu grupu predmeta, i da se njihov jezik ne može nazvati bosanskim, dakle o ovom se problemu mora razgovarati sa višim nivoima”, navodi Edin Ramić, ministar raseljenih osoba i izbjeglica u Vladi FBiH.
Najviši nivo je onaj koji je i garant Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Stav Visokog predstavnika o ovom problemu je jasan:
„Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan u Parizu sadrži tekst Sporazuma na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, s tim da je svaki tekst jednako vjerodostojan. U skladu s tim, Mirovni sporazum priznaje tri službena jezika u Bosni i Hercegovini.”
Jezike tri konstitutivna naroda priznaju i međunarodne konvencije i zakoni, pa i Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, čiji član 9 navodi da Svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti u osnovnom obrazovanju i vaspitanju bez diskriminacije po bilo kojem osnovu.
“Ovdje je sasvim jasno da sa strane bošnjačke djece i roditelja postoji legitiman zahtjev, da oni smatraju da imaju pravo na svoj jezik, kulturu, tradiciju, a to je jedno od osnovnih ljudskih prava”, izjavila je Saliha Đuderija, pomoćnica ministra za ljudska prava BiH.
Političke razmirice i dvadeset godina nakon rata i dalje su tema broj jedan na konferencijama, a u apsurdnom političko-obrazovnom sistemu – djeca najveće žrtve.