Ako je vjerovati studiji objavljenoj u časopisu Perspectives in Biology and Medicine, postoji mogućnost da su ritmovi koji se mogu naći u poznatim skladbama Ludwiga van Beethovena inspirirani njegovim vlastitim otkucajima srca. Naime, ovaj je glazbeni genij imao srčanu aritmiju.
Do srčane aritmije dolazi kada nešto pođe po zlu s električnim impulsima koji koordiniraju otkucaje srca. Kao rezultat toga, srce može kucati prebrzo, presporo ili nepravilno. Istraživači pretpostavljaju da je veliki skladatelj imao upravo tu srčanu nepravilnost, zajedno s dugim popisom drugih bolesti (upalna bolest crijeva, krhkost kostiju, bolest jetre i bubrega, gluhoća), ali niko to ne može potvrditi s potpunom sigurnošću.
„Simptomi i međusobna isprepletenost nepravilnih otkucaja srca s toliko drugih bolesti, čine razumnom pretpostavku da je Beethoven imao aritmiju srca – a radovi koje opisujemo mogli bi biti pravi glazbeni elektrokardiogrami”, rekao je Zachary Goldberger sa Sveučilišta u Washingtonu. Nadalje, zbog gluhoće je Beethoven vjerojatno još više bio okrenut svom unutrašnjem osjećaju, odnosno, otkucajima srca.
Goldberger i njegov interdisciplinarni tim proučavali su ritmičke obrasce nekoliko Beethovenovih kompozicija za koje su pretpostavili kako bi mogle biti odraz njegove aritmije. „Kada srce nepravilno kuca zbog srčane bolesti, radi to u određenim predvidljivim obrascima. Mislimo da smo čuli neke od tih obrazaca u njegovoj glazbi”, rekao je koautor studije Joel Howell sa Sveučilišta u Michiganu. Ti obrasci uključuju nagle, neočekivane promjene ritma koje odgovaraju tim asimetričnim ritmovima.
Beethoven je jednom rekao kako mu cavatina, posljednji dio Gudačkog kvarteta u B-duru (opus 130), uvijek izmami suze. U sredini kvarteta ključ se naglo mijenja u C-dur, uključujući neuravnotežen ritam koji podsjeća na otežano disanje. U uputama za glazbenike, Beethoven je taj dio obilježio kao „beklemmt”, odnosno, kao „težinu srca”. Istina, to može označavati tugu, ali također može i opisivati osjećaj pritiska u prsima povezan sa srčanim bolestima. „Aritmička kvaliteta ovog dijela kvarteta neupitna je. Sinergija naših misli i tijela oblikuje način na koji doživljavamo svijet. To je osobito vidljivo u svijetu umjetnosti i glazbe koji odražavaju najdublje ljudske osjećaje i iskustva”, navode autori studije.
Naučnici su također uočili aritmiju i u Sonati za glasovir u A-duru (opus 110), jednom od njegovih posljednjih takvih muzičkih doprinosa, kao i na početku sonate Les Adieux u E-duru (opus 81a), napisanu tijekom francuskog napada na Beč 1809. godine. Izgleda da u Beethovenovom slučaju uistinu vrijedi ona izreka da muzika dolazi iz srca onoga koji je stvara.