Orhan Tikveša je diplomirani profesor književnosti naroda BiH i b/h/s/ jezika. Rođen je u Čapljini, ali živi u Stocu. U nekoliko kvadrata svog dućana vrijedno pravi nakit od bakra i sapune. Realna bosanskohercegovačka slika: profesor nema posao u struci pa koristeći svoju kreativnost i želju za radom zarađuje za život.
Radeći na projektu pomoću kojeg su predstavljeni segmenti kulturno-historijskog naslijeđa u predmetima rađenim upravo od bakra, Orhan je došao na ideju da se ovaj metal može iskoristiti i na druge načine. Svoju kreativnost je iskazao kroz projekat Orhan Handmade. Na Facebook stranici je objavio jedinstvene proizvode ručno pravljenog nakita od bakra i poludragog kamenja.
Orhan je ljubazno ugostio ekipu Klix-a, u svom dućanu u kojem i nema puno prostora. Radni sto je pun komadića bakra i alata pomoću kojeg se obrađuje metal i pretvara u modne dodatke. Uz kafu je pričao kako je sve počelo.
“Prvo sam napravio nekoliko naušnica. Pitao sam prijatelje kako to izgleda, a oni su mi rekli da je dobro. Uradio sam nekoliko fotografija i objavio na društvenim mrežama te poslao na nekoliko mail adresa. Znao sam da ti ljudi neće biti subjektivni kao neki s kojima svaki dan pijem kafu. Dobio sam pozitivne kritike, pa je onda sve dobilo širi kontekst. Nakon pola godine sam došao u ovaj prostor i uozbiljio kompletnu priču”, govori nam na početku razgovora ovaj Hercegovac dok lupka čekićem u sjajnu površinu.
Kaže da kada počne nešto praviti, radi do te mjere da to izgleda lijepo i skladno te da zadovoljava sve ukuse i bude efektno u krajnjoj upotrebi.
“Bakar se patinira, lakira i zaštiti, te se urade određene šare i oblici po želji. Na kraju to sve dobije smisao i rijetko pravim dva ista komada. Uvijek se trudim da nakit bude unikatan i originalan i da ne ponavljam motive. Neke je teško i ponoviti pa je svaki komad specifičan i lijep na svoj način”, opisuje nam Orhan.
Ploče na kojim su nakačeni primjerci njegovih djela su na zidu. Na naušnicama se vide tragovi ručnog rada i originalnosti, a svake su posebne na svoj način. Orhan pravi i prstenje, a ljubav i trud ulaže i u pravljenje sapuna. Specifičnost tih sapuna je u tome što su napravljeni na bazi domaćeg maslinovog ulja i trava iz Hercegovine.
“Pravim sapune ručno, od omjera masnoća i ulja zavisi kakav će sapun biti. Dodavanjem eteričnih ulja dobijamo određene mirise i u zavisnosti od dodataka se određuje za šta je koji sapun, da li je za suhu ili masnu kožu i slično”, opisao nam je. Osjetili smo miris lavande, kafe, ali i trava hercegovačkih. Orhan nam je sa oduševljenjem pričao o svom radu i želji da to sve što bolje predstavi. Ispratio nas je s poklonima i željom da opet navratimo u ovaj gradić u zapadnoj Hercegovini. Poželjeli smo mu dobru prodaju i više turista kojih je nažalost malo iako Stolac nudi mnogo.