Uprkos činjenici da u Bosni i Hercegovini živi 51 posto žena i 49 posto muškaraca, podaci o učešću žena u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti su poražavajući. Prema posljednjim istraživanjima, od 68 kantonalnih ministara samo je osam žena, a učešće žena u zakonodavnoj vlasti ne prelazi 20 posto.
Od ukupnog broja diplomiranih studenata svake godine je preko 60 posto studentica, a ako se ovakav trend nastavi do 2017. godine broj žena i muškaraca doktoranata bit će identičan.
Unutar političkih stranaka, broj žena je relativno visok i kreće se od 33 posto naviše, uključujući i mjesta odlučivanja unutar stranaka. Međutim, ostaje neistraženo koliko su žene, koje su politički aktivne, imale priliku steći političko iskustvo za koje se u strankama smatra da je neophodno imati kako bi bile predložene za mjesta odlučivanja.
Zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i i članica parlamentarne Komsije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Maja Gasal-Vražalica kazala je za Klix.ba kako je u unutarstranačkim strukturama potrebno istrajati u zalaganju za ravnopravnu zastupljenost oba spola.
“Naprimjer, kada se u određenoj općinskoj organizaciji predlažu kandidati/kinje za liste za općinske ili lokalne izbore, koje se onda dostavljaju kantonalnom odboru na razmatranje, neophodno je zatražiti evidenciju članstva u tom kantonu, te na osnovu zastupljenosti spola odrediti da li će za tu listu biti kandidirana nositeljica ili nositelj liste, odnosno da li je u tom kantonu manje zastupljen muški ili ženski spol”, smatra Gasal-Vražalica.
Ona dodaje da smo u BiH pristali na to da se manja zastupljenost ženskog spola u upravljačkim stukturama u državi reflektuje na sve organizacije unutar stranaka i to u smislu da njihove kolege muškarci odmah po principu automatizma kažu da su žene manje zastupljen spol, te da im može pripasti samo drugo, peto ili osmo mjesto na listi, dok su za njih primarno rezervisana mjesta nositelja liste.
Zakonom propisana kvota poštuje se samo kada se mora
Gasal-Vražalica ističe da će promjenom odnosa u strankama doći i do promjene omjera ženskog i muškog spola u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
“Izborni zakon jeste usaglašen sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, u kojem u članu 20. decidno stoji da se između ostalog mora voditi računa o ravnopravnoj zastupljenosti manje zastupljenog spola u upravljačkim strukturama, procesu odlučivanja i predstavljanju. Ova obaveza postoji i za sve ovlaštene predlagače prilikom izbora predstavnika i delegacija u međunarodnim organizacijama i tijelima”, rekla je Gasal-Vražalica.
Ona dodaje da smo ipak svjedoci da se zakonom propisana kvota od 40 posto manje zastupljenog spola poštuje samo tamo gdje striktno mora, a to je pri ovjeravanju kandidatskih listi za izbore, dok se prilikom imenovanja bilo u izvršnu vlast ili na pozicije predsjedavajućih komisija, međunarodnih delegacija, za direktore agencija imenuju isključivo osobe muškog spola.
“Unutar Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, u članu 20, stavu 4, utvrđena je obaveza donošenja posebnih mjera u slučaju da jedan od spolova nije zastupljen u dovoljnoj mjeri. U ovom trenutku, nijedna vlada nije formirana uz imenovanje najmanje 40 posto ministara oba spola. Žene su i dalje manj e zastupljen spol u svim vladama u BiH. Isto tako nije jasno da li su u bilo kojem zakonodavnom tijelu prilikom imenovanja mandatara/ki ili potvrđivanja vlada, razmatrali mjere koje bi bile prikladne da se osigura cilj od 40 posto”, kazala je Gasal-Vražalica.
U trenutnom sazivu Vijeća ministara BiH, imenovane su dvije žene, u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine imenovane su četiri žene, dok su u Vladi Republike Srpske imenovane premijerka i tri ministrice. U vladama kantona nijedna žena nije imenovana za premijerku kantonalne vlade, dok je zastupljenost ministrica u kantonalnim vladama iznosila 17,5 posto. Zeničko-dobojski kanton u vladi nema imenovanu nijednu ženu.
Budući da u pravnom sistemu BiH dominiraju kvote, za konstitutivne grupe i ostale, koje su utvrđene u pravnim aktima, a koje su obavezne i podrazumijevaju sankcije u smislu zakonitosti i ustavnosti, kao optimalno rješenje nameće se normiranje kvote, uz one odredbe kojim su definirane kvote za konstitutivne narode.
“Tako, naprimjer, kvota, kao posebna mjera za postizanje cilja iz člana 20 Zakona, donesena je u slučaju imenovanja kolegija domova Parlamentarne skupštine BiH. Iako se ova kvota odnosi na sastav kolegija u zakonodavnom tijelu, može se smatrati dobrim primjerom za buduća rješenja kod imenovanja vlada, budući da kolegij imenuje, baš kao i vladu, zakonodavno tijelo”, rekla je Gasal-Vražalica.
Neophodno utvrditi obavezu Parlamentarne skupštine BiH
Ona je kazala kako je izmjenama poslovnika o radu oba doma utvrđeno da će se u sastavu Kolegija Doma nastojati osigurati zastupljenost oba spola.
“Iako je jasno da se ovdje radi o fleksibilnoj kvoti, djelomični uspjeh je već mjerljiv, budući da je u sastavu prvog kolegija Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH imenovana zastupnica. Istovremeno, u sastav Kolegija Doma naroda nije imenovana nijedna žena, iako su stranke koje čine poziciju imale dvije delegatkinje u svojim redovima”, dodala je Gasal-Vražalica.
Gasal-Vražalica smatra da bi se isti princip uveo i poštivao prilikom imenovanja mandatara/ki u Vijeću ministara BiH da je potrebno u članu 6 Zakona o Vijeću ministara BiH dodati novi stav koji bi glasio: “Ukupni sastav Vijeća ministara će u toku cijelog mandata odražavati ravnopravnu zastupljenost spolova. Ravnopravnom zastupljenosti oba spola smatrat će se sastav Vijeća ministara BiH u koji je imenovano najmanje 40 posto osoba oba spola”.
“Radi dosljedne primjene ove kvote neophodno je utvrditi i obavezu Parlamentarne skupštine BiH, u slučaju da prijedlog sastava Vlade nije dostavljen u skladu s ovom odredbom. Stoga se predlaže i definiranje dodatnog stava u istom članu koji bi glasio: Parlamentarna skupština BiH će odbiti da potvrdi sastav Vijeća ministara BiH, koji ne održava ravnopravnu zastupljenost spolova”, kazala je Gasal-Vražalica.
Dodaje da se na ovaj način utvrđuje kvota koja je povezana s procentom od 40 posto, čime se direktno doprinosi provođenju člana 20 Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.
Izmjene i dopune zakona bi se trebale na isti način prenijeti i na entitetske, odnosno kantonalne vlade, parlamente, skupštine, a državna zastupnica dodaje da je ovo jedan od načina otklanjanja postojeće diskriminacije prema ženama, ‘manje’ zastupljenom spolu.
Učešće žena na stranačkim listama za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH na Općim izborima 2014. je variralo između 40 posto i 43 posto.
Nažalost, u pravilu osobe manje zastupljenog spola, žene, uglavnom se nisu nalazile na prvom mjestu listi. Treba istaći da je ukupan udio nositeljica ovjerenih kandidatskih listi za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH iznosio tek 10,57 posto.
Tekst nastao u saradnji sa Inicijativom za monitoring evropskih integracija BiH i Fondacijom Heinrich Boell.