Svi smo osiguranici svojih matičnih kantona, a da bi se liječili u drugom kantonu, naš matični zavod za zdravstveno osiguranje mora izdati odgovarajuće odobrenje.
Alternativni izvještaj o napretku BiH za 2015. godinu, a kojeg je realizovala Inicijativa za monitoring evropskih integracija Bosne i Hercegovine, ističe kako je sistem zdravstvene zaštite u našoj zemlji razjedinjen i fragmentiran.
Naime, u Federaciji BiH djeluju entitetsko i kantonalna ministarstva zdravstva i zdravstveni fondovi, Republika Srpska ima jedno ministarstvo zdravstva i fond zdravstvenog osiguranja, a Brčko distrikt ima poseban zdravstveni fond.
“Takva struktura stvara dodatni problem kako zbog neusklađenosti zakonskih odredbi (naročito između kantona), tako i zbog diskriminacije građana_ki u odnosu na mjesto prebivališta i mogućnosti korištenja usluga zdravstvene zaštite”, stoji u izvještaju.
U većem bh. entitetu deset kantona se po pitanju načina regulisanja ponašaju kao male države. Iako se tu i tamo može pronaći želja za povećanjem centralizacije sistema, vrlo brzo se pronalaze razlozi da se takav proces uopće ne započinje.
Problem je finansiranje.
“Mi smo za veću centralizaciju plaćanja zdravstvenog osiguranja za sve osiguranike makar na području Federacije kako bi čovjek iz Goražda i Sarajeva imaju iste mogućnosti, ali zvanično Sarajevo ne da! Oni se boje da će se njihova prava raspliniti jer bi se time njihov novac morao slati tamo gdje nedostaje kako bi se prava osiguranika ujednačila. Dakle, najveći protivnik centralizacije je Kanton Sarajevo”, rekla je za Klix.ba pomoćnica direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona Indira Mundžić.
Ona tvrdi da su prava osiguranika u kantonima ograničena i nedovoljna upravo zbog ograničenih sredstava.
“Mi se ne možemo porediti sa Kantonom Sarajevo koji ima tri puta više novca za zdravstvenu zaštitu. To je ključ. A kada su u pitanju prava osiguranika na lijekove, u upotrebi je važeća federalna lista. Kada je riječ o ortopedskim pomagalima mogu reći da ZDK radi više nego Kanton Sarajevo. Ipak, nemamo kliničke centre, tercijarnu dijagnostiku i tercijarni nivo zdravstvene zaštite pa osiguranici moraju koristiti usluge u Sarajevu”, objašnjava Mundžić.
Iz ovoga slijedi da je problem razdijeljenosti zdravstvenog sistema kao začarani krug koji pojedine kantone tjera da razvijenijim centrima plaćaju preuzimanje pacijenata.
Kako tvrde u Zavodu za zdravstveno osiguranje Zeničko-dobojskog kantona, to je i učinjeno u primjeru Olova koji pripada ZDK.
“Mi smo riješili dugogodišnji problem odsječenih osiguranika. To je riječeno prije dvije godine poptisivanjem ugovora sa Kliničkim centrom Univerziteta u Sarajevu, a njime se osiguranici u Olovu tretiraju kao da su osiguranici u Kantonu Sarajevu. Mi to plaćamo na godišnjem nivou, a pacijenti onda idu nesmetano na liječenja, dijagnostiku i na ambulantni tretman u Sarajevo”, kazala je Mundžić.
Ona je dodala da ostali osiguranici u druge kantone odlaze nakon odluke odgovarajuće komisije, a saradnja sa drugim kantonima je također dobra.
“Sve se plati u određenom roku i nema nikakvih problema”, objasnila je Mundžić.
Kada je u pitanju korištenje zdravstvenih usluga osiguranika van ZDK onda se, naravno, primjenjuju pravila drugog kantona, pa i kada je u pitanju participacija i bilo koji drugi troškovi.
Također, tvrdi Mundžić, sve se može poboljšati kada bi velike neplatiše počele napokon plaćati zdravstveno osiguranje.
“To su neki rudnici koji ne plaćaju obavezno osiguranje, a time bi se povećala prava u našim bolnicama pa pacijente ne bi morali slati u Sarajevo ili Tuzlu”, rekla je Mundžić.
Federalno ministarstvo zdravstva ne učestvuje direktno u procesu zbližavanja i saradnje među kantonima. Štaviše, proteklih godina zabilježeni su pokušaji poboljšanja stanja kroz diktiranje krovnih pravila, ali kantoni ne sprovode odluke Federalnog ministarstva uz obrazloženje kako jednostavno nerealne upravo zbog manjka novca u pojedinim kantonalnim zavodima.
Razlike među kantonima ogledaju se u sljedećim brojevima. Zavod zdravstvenog osiguranja KS raspolaže sa više od 340 miliona konvertibilnih maraka, dok Zavod u ZDK raspolaže sa 140 miliona KM. HNK se nalazi na oko 110 miliona konvertibilnih maraka, a Tuzlanski kanton koji ima više stanovnika od KS raspolaže sa oko 90 miliona KM.
Tekst nastao u saradnji sa Inicijativom za monitoring evropskih integracija BiH i Fondacijom Heinrich Boell